Jedno od vrijednijih ovogodišnjih izdanja je album ‘Tarot Funk’ kojeg potpisuje nemanja alias Luka Šipetić, pulski gitarist iz grupe NLV i suradnik Dina Santaleze iz Pridjeva na projektu Para Lele. U četvrtak će u zagrebačkom KSET-u predstaviti svoju audio tarot priču uživo s bendom, što je ujedno i povod za ovaj intervju s Lukom.
Za početak, tko je i što je nemanja? Tvoj alter-ego ili se iza tog imena danas krije čitav bend? Ili je nemanja ideja, kako stoji uz istoimeno izdanje iz 2015. godine?
Luka Šipetić: Pa pomalo sve od navedenog. Nešto što je započelo kao moj alter ego danas je punokrvni bend (Matej Perić, Laura Matijašević i Leo Beslać) koji oko sebe dodatno okuplja šarolik spektar glazbenika i kreativaca. nemanja je započeo kao ideja „neimanja“ – neimanja glazbenog žanra, uklanjanja viškova i brisanja ega. Ideja je to koja zastupa da se treba nestati kako bi se pronašli; da treba biti prazan kako bi se moglo postati cijelovitim. Samo sviraš, voliš i plutaš!
Ovog proljeća objavio si album “Tarot Funk” koji si u cijelosti odsvirao i producirao potpuno sam. Riječ je ujedno i o nazivu novog glazbenog pravca, reci mi nešto više o Tarot funku kao žanru, koji bi bili njegovi najvažniji ‘sastojci’?
Luka Šipetić: Tarot Funk je, ukratko, party glazba za introverte. Spoj je to blisko-istočnih i istočnjačkih glazbenih ideja u pop glazbi s ezoteričnom simbolikom Tarota. Glazbeno se naslanja se na nasljeđe afro beata i funka, tajlandskog mor lama, duba, anatolijskog rocka 70ih, kambodžanske pop-rock glazbe 60ih itd. Pjesme nemaju teksta, tekst su karte, tekst je svatko tko sluša. Slušatelj spaja značenje karte, svoje iskustvo i glazbu u jedno, zaranja duboko u sebe i putuje svojim nesvjesnim, maštom i snovima. Plešete i osluškujete sebe. Glazba za trenutke kad se osjećate samim iako ste među ljudima.
Stječe se dojam da si pravi glazbeni digger?
Luka Šipetić: Moguće, ali nisam sad neki brijač na ploče i lablove. Samo volim slušat glazbu, neovisno od kuda i kada dolazi. Uglavnom se moj život sastoji od toga da sjedim doma i kopam po netu što je više moguće luđe glazbe. Kad naletim na ideju koju ne mogu iskopat onda je probam snimiti.
Tarot Funk je, ukratko, party glazba za introverte.
Svaka od skladbi na albumu predstavlja djelić priče o nemanji koju slušatelj kreira sam za sebe uz pomoć istoimenih tarot karata i tekstualnog vodiča koji dobiva uz download albuma. Kako je izgledao kreativni proces, jesi li već u startu odlučio, da tako kažemo, ‘uglazbiti’ slike i simboliku karata? Kako si uopće došao na tu ideju?
Luka Šipetić: Neki inicijalni proces gdje sam neobavezno razmišljao o ideji i soundu je trajao mjesec-dva, no to nije bilo ništa ozbiljno, malo sam prilagođavao instrumente i čuo neke melodije u glavi. Prionuo sam na posao nakon čitanja knjige Itala Calvina „Dvorac ukrštenih sudbina“ u kojoj likovi pripovjedaju svoje životne priče putem simbolike tarot karata. Došao sam na ideju da bi se isto trebalo napraviti s glazbom, pošto omogućava drugačiji pristup gradnji značenja negoli pisana riječ; cijelokupna stvar može biti puno apstraktnija i zabavnija. U tom trenutku sam složio koncept, izvukao tarot karte, odabrao par koje korenspodiraju s mojim životom u zadnjih godinu dana i album se snimio praktički sam u devet dana, ja sam samo stiskao botune i tipke i osluškivao pjesme da mi govore što im je potrebno.
Kroz sve to, kao i kroz pjesme tvojih drugih bendova, provlači se psihodelija šezdesetih, posebno ona američka. Koji su bendovi najviše utjecali na tebe kao autora?
Luka Šipetić: Uh, popis je dug, ako krenemo nećemo stati nikad. Recimo samo da je glazba 60ih i 70ih iz svih zemalja svijeta i svih žanrova vječno vrelo inspiracije. Možda moja senzibilnost odgovara kulturnom zeitgaistu koji je tada vladao.
Na “Tarot Funku” gostuje Nikol Čačić iz NLV-a, dok je cover radio Dino Santaleza s kojim sačinjavaš Para Lele. Pripremaš li možda nešto novo i s tim bendovima? Za NLV su se, nakon izlaska debitantskog albuma, stvari krenule prilično dobro razvijati.
Luka Šipetić: Je, NLV je imao super prijem, no trenutno smo na pauzi pošto se Nikol odselila u Njemačku, Zasvirali smo ovo ljeto, sigurno ćemo i još koji put kad se stvori prilika. Para Lele su u vječnoj pripremi, kad-tad će se nešto dogodit kad nam pukne.
Za prvi singl odabrao si “The World” koji prati i zanimljiv animirani videospot. Njega potpisuje Noemi Ribić, kako je došlo do suradnje s njom?
Luka Šipetić: Dosta se bavim snimanjem glazbe i zvuka za animirane i igrane filmove, tako da je do suradnje s Noemi došlo kad je radila svoj animirani film „Odrasti u malo drvo“ za koji sam radio glazbu. Svidio mi se njen stil animacije i mislio sam da bi se moglo dobro uklopiti s vibrom koju ima „The World“. Početna ideja nam je bila minimalistička, no Noemi ima bolje oko za detalje od mene tako da je spot na kraju ispao puno dinamičniji, no i dalje jako jednostavan i direktan.
Veliku pozornost poklanjaš vizualnom dijelu, planiraš li i na koncertima uvesti nešto takvo, neke vizuale ili projekcije?
Luka Šipetić: Obavezno, cijeli koncert u KSET-u biti će praćen live filmom i projekcija koje će raditi Die Zoone (Branimir Štivić). Tako da će cijeli koncert biti u znaku trenutka i komunikacije vizualnog, auditivnog i publike. Sveti trokut koncertnog iskustva!
Gledao sam vas nedavno na Krku i moram reći da ste stvarno razvalili.
Luka Šipetić: Hvala ti. Uz live film i projekcije, biti će par gostiju. Očekujte opak party, gruvanje i densanje, biti će divlje! Introverti, dođite na ples!