Kako svaka medalja ima dvije strane, tako se u jednom momentu dogodio klik i Alen se počeo zabavljati na sceni, a kad se pjevač počne zabavljati na sceni, publika će mu se pridružiti u relativno brzom roku.
Nakon velikog povratničkog koncerta u Boćarskom domu u siječnju 2017., Kojoti su imali udarnički radni tempo: reizdanja tri albuma iz devedesetih s novim materijalom i novim pjesmama, novi album „Sve je pod kontrolom?“ te seriju koncerata u regiji. Nastup u Tvornici je na neki način bio podvlačenje crte. Jahanje na staroj slavi sve se manje tolerira, val oduševljenja nastao ponovnim okupljanjem potrebno je potkrijepiti nečim novim, pa je tako ovaj Tvornički susret bio promocija novog albuma „Sve je pod kontrolom?“
Kojoti i kontrola su teško išli u istu rečenicu, znaju oni koji su slušali muziku „devedeset i neke“. Po svom senzibilitetu Kojoti su se u pjesmama predstavljali kao omladina željna dobrih provoda i života pod slobodom i vlastitim uvjetima, prema tada tabuiziranom srpskom rocku su se odnosili s dužnim poštovanjem (uostalom, obradili su Kojinu „Trese, lupa, udara“), što je u očima tadašnje vrhuške nije bilo najbolje prihvaćeno.
Vremena su se promijenila, vrhuška je upokojena, tako da Kojoti sada pjevaju o evoluciji koja ide u pogrešnom smjeru u jednoj pjesmu, zazivaju revoluciju u drugoj… eto, ljudi odrasli.
Koncertna promocija povratničkog albuma održana u petak je, dakle, bila – divljina, no tako se i od Kojota očekuje, razbarušeno. Pjevač Alen Marin je dio koncerta djelovao kao pjesnik koji ne vjeruje u svoje stihove, a bend kao grupa šljakera koji dižu pretežak teret jer im je pukla dizalica. „Jedino što mi donosi spas, bubanj, bas, gitara, glas“ pjevao je Marin kao da su ga oteli i odredili otkupninu. Znamo da momci vole RHCP, Stone Rosese, RATM i ine sastave, i uvijek je ljepše biti na dobrom koncertu Kojota nego na lošem nastupu imitatora RHCP (i uopće ne mislim na predugu i iritantnu „Jedva stojim“ koje se iz nekog razloga još nisu odrekli).
Kako svaka medalja ima dvije strane, tako se u jednom momentu dogodio klik i Alen se počeo zabavljati na sceni, a kad se pjevač počne zabavljati na sceni, publika će mu se pridružiti u relativno brzom roku. Tako je i bilo.“Pet milijardi ljudi“ i „Izgubljen u svemiru“ bile su okidač da Bobo Grujičić, Vanja Marin, Davor Viduka te pridruženi Noa Rupčić na klavijaturama koncert prebace u dvije brzine više i to je već bio rock’n’roll po kakvom su Kojoti nadaleko poznati. Srpskom genijalcu Dušanu Kojiću Koji je posvećana obrada pjesme „Trese lupa udara“, te na drugom bisu momci su odsvirali klasik Šarla Akrobate „Ona se budi“ koja je zvučala bolje nego većina albuma „Sve je pod kontrolom?“.
Osječanin Kandžija se ukazao na “Sve je pod kontrolom” i na staroj pjesmi “Halucinacija”. Iva Močibob iz Turista i ENI se pridružila na “Hodala je pola metra iznad zemlje”… i iznad glasnih klavijatura, dodali bi zlobnici. Grupa Turisti je, osim što je Kojotima bila predgrupa, dala gosta Vladu Simčića Vavu (svirao je na “Oprosti što te volim” i na zadnjoj “I Wanna Be Your Dog”), a osim toga Kojotima i Turistima je neobično drag rad bubnjara Bobe Grujičića.
Grujičić je uz Vanju Marina na basu bio najkonstantniji član Kojota na sceni, koji nije imao očitih energetskih uspona i padova. Set lista je bila posložena tako da sam siguran da joj je to prvi put, zadnji put i nikad više. Album „Sve je pod kontrolom?“ će uskoro biti arhiviran, s njega će u set listi ostati ubrzana balada „Oprosti što te volim“ i možda još jedna-dvije pjesme.
Na ovom koncertu Kojoti su se usudili svašta, s promjenjivim rezultatom. S obzirom da je riječ o jednom od boljih sastava u Hrvatskoj, pamtit ćemo samo sretne dane (trenutke).