Kada su ranih ‘nultih’ Goblini prestali s radom, nikako se nisam mogao otresti dojma da priči tu nije i ne može biti kraj, da imaju još puno toga za reći i odsvirati. Ono što se čitavo desetljeće činilo kao pusta želja jednog starog fana, na kraju se ipak pokazalo itekako točnim, prvo zahvaljujući seriji povratničkih koncerata, a potom i u studiju.
“Roba sa greškom”, prvi album nakon ponovnog okupljanja, izbacio je nekoliko sjajnih pjesama (ponajprije “Deca iz komšiluka”), no na “Jednini” su uspjeli otići i korak dalje, dobacivši gotovo do neporedivih klasika poput “U magnovenju” i “Istinite priče 1. deo”.
Ploču otvara singl “Meso”, tipična rasturačina šabačkih punk legendi sastavljena od amfetaminski brzih i melodičnih gitara, nemilosrdne ritam-sekcije i hrapavog vokala Branka Golubovića-Goluba kojem se na refrenu pridružuje i ostatak benda, višeglasnim pjevanjem podižući pjesmu na znatno višu razinu.
Sljedeća “Hvala vam” nije samo najbolja stvar na ovom albumu, već i jedan od četiri-pet vrhunaca čitave im karijere. Glazbeno ukorijenjena u garažnom rocku, ova posveta svima kojih više nema, a zbog kojih su postali ljudi kakvi jesu, tekstualno funkcionira i kao himna svih neprilagođenih, trajno ljutih na svijet i one koji su ga sjebali. Ili kako je to sjajno ‘odrežao’ Golub: ‘Zato što još verujem u ljude/iako mi kažu da sam budala/kada za jedan topao osmeh/tvrdim da vredi više od para’.
“Jednina” nastavlja u punoj brzini sa “Svič Svič”, smještenom negdje između Partibrejkersa i vlastitih ranih uboda tipa “Cipjonka”, te motörheadovskom “Zid” koja će na koncertima garantirano pokrenuti brutalnu šutku. “Ti si taj” zvučnu sliku proširuje puhačima onako kako je to radio pokojni im suborac Kosta iz Novembra (nekoć i iz zagrebačkih Studeni Studeni), dok “Zapad” donosi fantastičnu međuigru gitarističkog tandema Alen Jovanović-Leonid Pilipović i daleko najdirektnije stihove albuma iz kojih izbija bijes zbog činjenice da ‘zapad i severozapad jedina opcija’ koja nam preostaje. Do kraja su ostavili i dvije nešto lošije pjesme (“Žmigavac” i “Mirno more”) te isto toliko vrlo dobrih balada, akustičnu “Fredo kane” i odjavnu “Negde pred zoru”.
U konačnici, ne preostaje mi ništa nego zaključiti da su nam Goblini ovim materijalom dali i najbolju moguću pozivnicu za subotnji koncert u Močvari. Vidimo se tamo!
Ocjena: 9/10
(Metropolis Music, 2019.)