Sinoć smo svjedočili možda najluđem koncertu koji je priredila amsterdamska trojka My Baby u povijesti svojih čestih dolazaka u Hrvatsku.
Svako malo me netko uhvati u zajebantsku šemu da sam kriv što se nizozemski bend My Baby toliko udomaćio u našim krajevima, jer sam eto pisao sumanuto pozitivnu kritiku njihovog prvog nastupa u Tvornici kulture 2015. a potom i intervju, pa recenzije itd., da bi se potom sve zakotrljalo pa su već iduće godine imali 700-800 prodanih ulaznica u Velikom pogonu te iste Tvornice kulture, dok su u međuvremenu dvaput nastupili na INmusicu u ljeto 2016. godine.
Za početak, ne vjerujem da ikakva super pozitivna recenzija može iti jednog glazbenika ili grupu učiniti poželjnima kod publike, posebice napisana na jednom malom nezavisnom mediju. To bi bilo čudo u svjetskim razmjerima. Ne postoji takva moć. Pa se bolje time i ne zanositi. Tu je samo riječ o opažanju i ničem drugom – opažanju da jedan bend posjeduje izuzetnu performersku snagu i fokus, te da je sačinio svoju originalnu glazbenu formulu koja bi mogla razvaljivati jednako open air-ove kao što razvaljuje i 100-150 posjetitelja u klubu. Dakle, My Baby su isključivo sve učinili svojom glazbom i upornošću.
Tu ću se zaustaviti na INmusicu 2016., što je možda dobar primjer, kad je bila potpuno jasna agenda tog trija da nema tog izazova kojeg se neće prihvatiti i zdušno odraditi ono što najbolje zna, a to je nastup. Dok tog ljeta se Skin kočila od bolova u kičmi u šatoru Main stagea na Jarunu i kad je postajalo jasno da Skunk Anansie neće moći nastupiti i kad je Kawasaki 3P ad hoc pristao nastupiti na istom tom Mainu, otvorila se rupa u terminu na World stageu koju je isto tako trebalo na brzinu popuniti. Jedini koji su pristali na to bili su tek pristigli My Baby koji su u istoj večeri nešto kasnije trebali izaći na Hidden Stage i nastaviti koncertni tulum nakon što se ugase svjetla na glavnoj pozornici.
Gledao sam tad kako malo-pomalo u večernjem terminu sve više involviraju publiku u svoju glazbu, da bi im ista nakon nepunih pola sata ‘jela iz ruke’. Repete su bile zagarantirane iste večeri, a na Hiddenu je bilo još furioznije. Iskreno, tada je stvorena priča o My Baby u Hrvatskoj. Od tada taj bend sa svakim gostovanjem u Tvornici proda 100-200 ulaznica više. Sinoć je bilo jasno da je brojka od tisuću posjetitelja bila debelo premašena.
Gledao sam i slušao njihov koncertni razvoj, kao i onaj diskografski. Nekad su počinjali ‘u glavu’, popuštali ritam na sredini nastupa i potom zakuhavali finale. Nekad su počinjali lagano i sve više ubrzavali prema kraju, kako god, publiku su uvijek sigurno vodili do transa u svojoj party-voodoo-blues priči. Sinoć su pak stvari otišle još dalje. Počeli su decentno, lagano iz nekog ugodnog loungea kroz koji su evocirali na dane albuma „Shamanaid“. Potrajalo je to ‘uštimavanje’ pulsa između benda i posjetitelja, taman da se javi i sumnja kako je My Baby sad dovoljno velik, pa se može i štedjeti. No taj film očigledno još dugo nećemo moći vidjeti kod Cato i Joosta sestre i brata Van Dyck, te Daniela ‘Da Freez’ Johnstona, jer kad je krenula ‘špica’ činilo se da njenog konstantnoj ekspanziji nema kraja.
Bilo je to centrifuga za centrifugom. Publika je postajala sve luđa, a My Baby kao da su odlučili tome potpuno izaći u susret i potpirivati vatru unedogled. Čak i kad su probili dvosatni nastup, nije bilo predaha. Okej, bio je službeni kraj koncerta, ali je bis toliko dugo ‘centrifugirao’ da su valjda svi bili i zaboravili taj kraj koji se ‘zbio tako davno’. Bend koji je u stanju tako nešto napraviti ne mora se bojati za svoju publiku. Sinoć bi i zombiji proplesali u Tvornici. Što god da sam napisao u ovom tekstu, to ne bi promijenilo činjenicu da će iduće godine negdje u isto vrijeme My Baby vrlo vjerojatno rasprodati tu Tvornicu, jer sinoćnje oduševljenje je nešto što svako tko je bio će dugo pamtiti i po mogućnosti to htjeti ponoviti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
