Čovjek koji paralelno vodi četiri benda, a kad su oni na jednom mjestu onda to nazove ‘Festival najboljih bendova’ – naravno riječ je o Niku Potočnjaku čija će Otrovna Kristina u četvrtak 30. siječnja zidati pojačala do krova Vintage Industriala. Kritičar vremena ili trol, najveći roker ili njegov dekonstruktivni element – zaključite sami nakon intervjua s glazbenikom koji sebe voli nazivati Posljednjim lordom Atlantide.
Iskreno, mislio sam da će nakon singla „Suša“ Otrovna Kristina brzo udariti s novim albumom. Otad je prošlo tri godine. Što vas je toliko zadržalo?
Niko Potočnjak: Redukcija aranžmana i svirke. Alkohol. Loša poznanstva i naravno GOLEMA kurcobolja.
Znam da ste isprva, još prije prvog albuma, krenuli u projekt Otrovne Kristine kao zezanciju, ali da što ste dublje prodirali u priču se shvatili da taj balkanski hard rock koji se počeo kotrljati 1970-ih nije nimalo šala. Je li te to možda natjeralo da revidiraš neke stavove o tim bendovima?
Niko Potočnjak: Znaš šta – nemam pojma. Nikad nije bila zezancija. Bar ne u potpunosti. Kristina hoda na ivici žileta. S jedne strane su neukus i debilana, a s druge retardacija modernog doba. Kad si trijezan hodaš po toj ivici i držiš se tužne sredine. Mi nikad nismo trijezni. Lelujamo lijevo pa desno i opasno smo se posvetili tome. Nikad nisam slušao ex Yu rock niti jedne sorte. Većinom je sve to sranje osim Hali Gali Halida.
Držiš li ipak nekog za najprogresivnijeg iz tog vremena? Kome po tebi nitko nije do koljena od tadašnjih suvremenika i zašto?
Niko Potočnjak: Nemam pojma. Brutalno me ne zanima.
Zaboravio sam tko, ali netko je ispravno primijetio da ima puno bendova koji stilski oponašaju bendove 80-tih, a gotovo nitko bendove iz 70-ih, što tebi to govori?
Niko Potočnjak: Da sam opet odlučio biti debil i gubiti vrijeme i novac na sranja. Ha, ha, ha, ha! Ali solidan život. Ne žalim se!
Kako danas gledaš na onu poznatu Vrdoljakovu kovanicu ‘pastirski rock’?
Niko Potočnjak: Jebanje ovaca i rakija? MOŽE! Ne znam što je to pastirski rock – naš opis napisala je LAA agencija – nikad ga nisam pročitao do kraja – vidio sam da se spominje Bijelo dugme. To mi je uvijek smiješno.
Zašto misliš da je taj stil rock općenito tako ‘legao’ na ovim prostorima i hajmo reći, pustio duboko korijenje?
Niko Potočnjak: Ne znam – iz istog razloga zašto Brkovi razaraju. Pružaju zabavu i opuštanje. E sad, da li je to nekome neukus ili štogod drugo – to je stvar ukusa.
Kad se može očekivati drugi album Otrovne Kristine?
Niko Potočnjak: Za par mjeseci ili za par godina – kad god nam se sprdne. Jedino što je bitno je da mu se u potpunosti posvetimo kad dođe vrijeme za to.
Koji su pomaci u odnosu na prvi album?
Niko Potočnjak: Redukcija svirke i aranžmana. Prljaviji zvuk. Optužujuća lirika i slavljenje samog sebe KONSTANTNO.
Ima li personalnih promjena u bendu?
Niko Potočnjak: Ima. Mene su zamijenili hologramom.
Planirate li i ovaj put svaku pjesmu popratiti i video spotom?
Niko Potočnjak: Možda ali mislim da nam se neće to dati opet.
Što možeš poručiti onima koji Otrovnu Kristinu smatraju lošim vicem?
Niko Potočnjak: Potpuno su u pravu!!!
Koji su planovi s Jastrebom?
Niko Potočnjak: Ide uskoro novi album. Nešto najdosadnije na svijetu će to bit. Unaprijed se veselim!!!
Posljednja trilogija grupe Seven That Spells završila je kao vinilno box set izdanje, zadovoljan?
Niko Potočnjak: Live s roadburn festivala gdje smo odsvirali sva tri dijela trilogije. Super je ispao box set. Jako sam zadovoljan. Plus samo sam ja kaveru. Solidno je to.
Što ima novo s The Last Lord of Atlantis?
Niko Potočnjak: Radi se na osam albuma paralelno sad. Imamo si još dosta toga za reći. Izvrsna vremena!