Nakon sedam dugih godina sinoć se u sklopu turneje Wasteland vratio sjajni poljski progresivni rock bend Riverside.
“Često nas trpaju u koš progresivnoga metala, iako se ne smatramo metalcima, a glazba Riversidea se za razliku od one ostalih prog bendova temelji na srcu, a ne na glavi,” objašnjavao je sinoć frontmen, basist i pjevač okupljenim obožavateljima u Tvornici kulture, kao da to treba uopće dodatno naglašavati. Tu glazbu srca su na svom posljednjem albumu “Wasteland” počeli još više potencirati, dodajući joj sve više zvuka srodnog britanskoj narodnoj glazbi iz davnina, ali zadržavajući u jednakoj mjeri i žestinu. Proširili su i bazen utjecaja iz kojih su crpili elemente nadahnuća među kojima je sada lako prepoznati i vestern filmove, odnosno glazbu koju je za njih pisao maestro Ennio Morricone, kao što je primjerice slučaj u naslovnoj pjesmi albuma i turneje.
Imali smo priliku, naravno, čuti “Wasteland” sinoć u Tvornici. I ne samo čuti, već i sudjelovati u pjevanju zborskih vokala u završnici izvedbe koju se svakako mora uvrstiti u najbolje trenutke zagrebačkog nastupa. I ostatak setliste je zdušno grabio s recentne ploče iako je publika, kako to obično biva, najviše entuzijazma pokazivala pri izvedbi starih favorita kao što su “Egoist Hedonist” ili “02 Panic Room”. No to ne znači da su pjesme poput uvodnih “Acid Rain” i “Vale of Tears” ili pak balada “Lament” i “Guardian Angel” slabije prihvaćene, da ne spominjemo osobni favorit “River Down Below” kojom je okončan službeni dio sinoćnjeg koncerta kojemu nije bila potrebna ni predgrupa jer se protegao kroz više od dva sata.
Spominjati Pink Floyd kao izrazit utjecaj čini se suvišnim. Gitarističke dionice novog gitarista u postavi, Maciej Meller, uvelike prepisuju iz stila Davida Gilmoura (sretan mu rođendan), baš kao što je na njegovom zvuku – neki će reći vještije – onaj svoj gradio i Mellerov pokojni prethodnik Piotr Grudziński čija je smrt prije četiri godine svojski potresla Riverside koji je neko vrijeme nastupao kao trio ne usuđujući se zamijeniti tako važnog kolegu. I danas misle na njega, pa su mu posvetili i jedinu obradu večeri, a što drugo nego “Wish You Were Here”, upravo pjesmu koju su Gilmour i Floydi posvetili svome palom suborcu Sydu Barrettu.
Nije sinoć bilo slabe karike na pozornici; Mitloff je moćno lupao po prozirnom setu bubnjeva koji je mijenjao boju kako bi inače vrlo kvalitetno postavljena rasvjeta padala na njega, no ne može se izbjeći spomenuti odličnoga klavijaturista Michała Łapaja koji odaje dojam dobroga duha benda koji, čini se uvijek, u dobrom raspoloženju s velikim osmijehom cirkusira iza sve sile tipki koje ga okružuju ili se pak zafrkava s tereminom šireći pozitivne vibracije među publikom.
Bolje je širiti dobru volju nego virus. Koliko god nas neki pokušavaju uvjeriti u supravo, izgleda da se opća panika vezana za pojavu koronavirusa proširila i na hrvatsku koncertnu publiku u većoj mjeri nego bismo bili voljni priznati. Organizatori raznih koncerata žale se na smanjen broj prodanih karata u odnosu na prethodne trendove, pa je tako i Riverside sinoć koncert održao u smanjenom prostoru velikoga pogona Tvornice, a ni tako okljaštrena dvorana bila je daleko od natrpanosti. Šteta, jer za ovakav koncert je vrijedilo riskirati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
