Trend praznih koncerata usred tjedna ove srijede je napokon razbijen, iako ni ovi zagrebački bendovi nisu uspjeli rasprodati klub.
Za vrijeme prvog benda DDR, naravno, bilo je puno manje ljudi nego dok su svirali hedlajneri večeri, ali u Zagrebu ipak ima entuzijasta koji su na koncert došli na vrijeme da bi poslušali novi bend starinskog zvuka i imena. Dosad su izbacili EP jednostavnog imena “Demo” (2019.) a repertoar su u srijedu proširili pjesmama koje će se naći na njihovom prvom punokrvnom albumu najavljenom za neku skoriju budućnost (možda već ove godine?). Opisuju se kao post-punk i tako i zvuče, kao da ste ih slučajno otkrili u kutiji s kasetama roditelja dok ste čistili tavan. Znam da bendovi ne vole usporedbe s drugima, ali recimo da je DDR negdje na pola puta između Holea i Bambixa. Osim toga, break u jednoj pjesmi dosta podsjeća na Azrin u klasiku “Iggy Pop” (što je, moguće, slučajno). Pjevačica Bernarda, koja svira i bas, ima poprilično dubok glas koji možda ne paše svačijem ukusu, ali o ukusima se ne raspravlja; bitno je da sve skupa ima zaokruženu priču i da se vokal u tu priču uklapa, a s DDR-om je to svakako slučaj.
Home Conflict bili su u okrnjenom sastavu, bez basista, koji je, kako nam je obznanio pjevač i gitarist Marin, na faksu u Varaždinu pa nije mogao doći na vlastitu svirku. Tako sam se i ja našla u konfliktu. S jedne strane, čini se blesavo da neki tročlani bend nastupi bez ikojeg člana (pa čak i basista), a opet, Freddie je sve rekao s onim the show must go on pa je ustvari fascinantno da su uopće uspjeli odsvirati koncert, a da se nedostatak trećine benda ne primijeti previše. Nažalost, nismo u utopijskim okolnostima pa da se (alternativni) bendovi mogu u potpunosti posvetiti muzici, živjeti od nje i imati slobodu stvaranja onog što žele tempom koji sami nametnu. Bendovi koji to mogu do toga nisu došli preko noći i svirke u nemogućim okolnostima samo su dio iskustva. Home Conflict su u srijedu pokušali kompenzirati, a veliku pomoć imali su i od tonaca. Jedino, ako uzmemo u obzir da pucketavi vokal pomalo podsjeća na Jacka Whitea i dodamo taj nedostatak basa, usporedba s White Stripesima se sama nameće, a Home Conflict više cilja na zvuk kalifornijskog melodičnog panka.
Broj ljudi u koncertnom prostoru Vintage Industriala udvostručio se kad je ESC Life počeo sa svojim “Bad Influence”, a pjevač i basist Nara nije krio zadovoljstvo činjenicom da njihova publika nije zapala u masovnu histeriju: “Jebiga koronavirus je tu, ako ćemo umrijet, umrijet ćemo zajedno”. S obzirom da smo mlađi od 80, mislim da je šansa da umremo od gripe klasificirane kao COVID-19 poprilično malena, ali kako ni stručnjaci nemaju pojma o čemu se točno radi i kako se izliječiti, perite ruke. ESC Life je u to ime prigodno odsvirao “Morning Sickness”.
Istovremeno žestoki i sanjivi zvuk provukao se i kroz ostale stvari, od kojih izdvajam “Vacation” (ne samo zbog bazovitog spota) i “Feel the Void” (koju imaju i kao singlicu), a otkrili smo i da je “The Worst Cover Band Ever” autobiografska pjesma, jer su se članovi ESC Lifea probali dogovorit oko nekog covera u prošlosti pa je došlo do razmimoilaženja, tj. nisu se mogli dogovoriti čije pjesme će obraditi i popuniti set pa su počeli raditi svoje stvari da se ne bi međusobno polomili.
Najveće oduševljenje nastalo je uz “Born to Be Mild”, pjesmom koja, barem sudeći po nastupu u srijedu, ipak nije autobiografska, a eskapizam koji imaju u naslovu benda u nekim drugim okolnostima ne bi mi ni najmanje odgovarao. Srećom, okolnosti se mijenjaju, a tako i ljudi, a pa mi je razumljiv kratkotrajni bijeg od stvarnosti ako je u smjeru neke umjetnosti, bilo da je muzika, bilo priča, film, serija. Ne znam koliko su ostali promišljali o eskapizmu i jesu li uopće, ali u svakom slučaju je u srijedu dokazano da ESC Life može usred tjedna privući ljude na svirku, i to ljude koji će ih zvati na bis i entuzijastično vikati “Mišo Kovač” kad se spomenu obrade.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
