Nedavno se, nakon Breivikovog masakra i ekstremnih političkih uvjerenja, u jednim dnevnim novinama potegla rasprava o tome što slušaju nacisti. Je li u pitanju samo underground scena i koliko upliva tih ideja ima i u mainstreamu? Koji su bendovi koji su to započeli i popularizirali? U dva nastavka smo pokušali među svim tim izvođačima pronaći zajedničke sličnosti te što ih povezuje, a što razlikuje. Pa krenimo redom.
Prvi rasistički izvođač sa izdanom pločom se pojavio upravo na američkom Jugu. Dok se šezdesetih vodila borba za ljudska prava, glas rasističkog dijela Amerike je predstavljao country izvođač po imenu Johnny Rebel. Izdavan na maloj etiketi Klan Records, Johnny Rebel je u pjesmama koristio najčešće predrasude i uvrede koje su se u to vrijeme odnosile na crnce. Crnci (niggers, coons, jigaboos…) su tako lažljivci i arogantne ljenčine koje žive na socijalnoj pomoći, dok bijeli čovjek radi, Martin Luther King je pavijan kojem je mjesto u zatvoru, a jedini tko se spreman tome suprotstaviti su cajuni Ku Klux Klana. Iako Johnny Rebel nikad nije stekao znatniju popularnost, njegovi singlovi su se vrtili po juke-boxovima diljem američkog juga, pa su naklade tih singlova bile i po nekoliko tisuća primjeraka, a svojevrsnu renesansu je doživio krajem devedesetih na underground neonazi sceni, kad su njegove pjesme i sličnih izvođača reizdane na cd-u. Iako je country scena oduvijek bila konzervativna, rasistička tematika Johnnyja Rebela se nije udomaćila naistoj, uz poneke iznimke poput „Underground albuma“ Davida Allana Coea.
Rasističke ideje su se tek pojavile desetak godina kasnije, na britanskoj punk sceni. Iako su kukasti križevi koje su nosili Sex Pistols i Siouxie & The Banshees bili tek provokacija, nije trebalo dugo da se iz toga izrodi i nešto ozbiljnije. Prvo je National Front, ekstremno desna stranka u usponu, pokušao unovačiti neke od ranih punk bendova u svoje redove, ali se ništa ozbiljnije nije izrodilo od toga. No upravo je britanska punk scena izbacila dva fenomena koja će postati nezaobilazna u stvaranju neonacističke skinhead scene – Skrewdriver i Oi! pokret. Pod vodstvom Iana Stuarta, Skrewdriver su započeli kao cover bend The Rolling Stonesa i The Who, da bi s pojavom punka i Sex Pistolsa promijenili izričaj i postali punkeri. Faza je kratko trajala, jer su već na prvom albumu Skrewdriver promijenili imidž i postali skinhead bend, navodno na nagovor izdavačke etikete Chiswick.
Bend je ubrzo počeo okupljati novu generaciju skinheadsa koji su počeli izazivati nerede na njihovim koncertima, a kad je muzički tisak zatražio da se javno distanciraju od svojih nasilnih fanova, kao što su to prije njih napravili Madness i Sham 69, Skrewdriver su to odbili, pa se bend zbog manjka medijske pažnje i etikete iza sebe ubrzo raspao. U međuvremenu je punk scena pod pokroviteljstvom glazbenog časopisa “Sounds” izbacila i novu podvrstu punka, nazvanu Oi! prema cockney pozdravu. Za razliku od arty pretencioznosti i komercijalnih aspiracija ranih punk bendova, novi val takozvanih street punk bendova poput Cockney Rejects, Cock Sparrer i Angelic Upstarts je bio bliži radničkoj klasi, nogometu i uličnom načinu života, usmjerenu prema novim generacijama punkera, skinheadsa i navijača s pedigreom radničke klase. Prekidajući tradiciju s jamajkanskim korijenima skinhead subkulture, Oi! se pojavljuje kao isključivo odraz bjelačkog identiteta. Iako Oi! bendovi poput The 4 Skins, The Business ili The Last Resort nisu bili desničarski bendovi, neke teme njihovih pjesama poput uličnog nasilja ili nogometnog huliganizma su se, uz poneke anti-komunističke sentimente, lako mogle interpretirati kao desničarsko parolašenje, pa je Oi! postao sinonim bjelačke skinhead muzike. U tom procesu je došlo do neočekivane inverzije; umjesto da skinheadsi počnu preuzimati desničarska uvjerenja i promoviraju ih u svojoj muzici, muzičari s desničarskim idejama su se počeli infiltrirati u skinhead scenu – bijelačku, mušku, nasilnu i patriotsku – kao polje svog djelovanja. Ti muzičari su doveli nove muzičke utjecaje koji su stvorili novu muzičku desničarsku scenu, izvan okvira Oi! punka. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
