Jest da je abnormalni period života zahvatio cijeli planet, ali imamo i prvi pravi punokrvni comeback jednog rock benda ovog proljeća.
Kad sam 2013. preslušao album „The Comedown Machine“ razočarano sam zaključio da je priča s The Strokes gotova. Jedan od onih albuma koji se rastao od inspiracije kao što su i članovi tog benda u tom trenutku samo u fizičkom obliku bili zajedno. Godinu dana kasnije Julian Casablancas je svojim bendom Voidz, koji je pozdravljao stilski kaos ponudio više uzbuđenja s debijem „Tyranny“, a 2018. genijalno sluđenim „Virtue“ još i više. U neku ruku mi je to više ulijevalo nadu nego nešto solidniji EP „Future Present Past“ grupe The Strokes iz 2016. godine.
Prošlogodišnja vijest da je za novi materijal angažiran glasoviti producent Rick Rubin značilo je sam jedno; da je izvučena ‘teška artiljerija’ za diskografski comeback njujorškog benda koji je početkom milenija slavodobitno ponio titulu ‘spasitelja rocka’ i otvorio vrata drugim značajnim mladim bendovima iz tog perioda, u prvom redu su to bili The White Stripes, Black Rebel Motorcyle Club i Kings of Leon. Pored Rubina album su pojačali stari pop-pankeri Billy Idol i Tony James iz crossover atrakcije 80ih Sigue Sigue Sputnik, te Timothy i Richard Lofthouse Buttler iz Psychedelic Fursa, te Paul Vasallo. Da bi stvar bila još više u nekom intelektualnom fancy stilu za naslovnicu je odabrana slika „Bird on Money“ koju je 1981. naslikao priznati američko-haićanski avangardist Jean-Michel Basquiat. Naslov albuma „The New Abnormal“ (nadjenut prije nego li su stvari zbog koronavirusa uistinu postale abnormalne) je u cijeloj ovoj situaciji svima legao ‘k’o budali šamar’.
No sve navedeno bi bilo uzalud da je isporučen još jedan „The Comedown Machine“. Iskreno ne znam koja je tajna Ricka Rubina, ali sve sam skloniji mišljenju da je on prije svega guru koji rješava rasklimane odnose u bendovima i u tim svojim seansama izvlači ujedno i ono najbolje autorsko u danom trenutku. Kao da snimanje i produciranje tu dolazi kao posljedična sitnica, obično ušminkavanje onog kreativno solidno osmišljenog i izvedenog. Jer po pitanju opće zvučne slike Rick Rubin je The Strokes smjesio u okvir koji im je na početku karijere dao njegov kolega Gordon Raphael na dva ključna albuma; „Is This It“ i „Room On Fire“, uz mali dodatak a to je taman dovoljno modernističkog začina kroz auto tune, dok je svirka ‘osušena’ na onaj poznati Rubinovski potpis kakav je ostavljen na albumima „Blood Sugar Sex Magik“ i „Californication“ Red Hot Chili Peppersa.
U neku ruku „The New Abnormal“ (sniman u Malibuu i Hawaiima) je svojevrsni „Californication“ The Strokesa. Podsjećam da je „Californication“ za RHCP bio album obnavljanja veze između Johna Frusciantea i ostatka benda, a kod Strokesa je to uspjela grupna terapija između Juliana Casablancasa, Nicka Valensija, Alberta Hammonds Jr.-a, Nikolaia Fraiturea i Fabrizzia Morettija.
Nakon niza preslušavanja postaje jasno da tu ni ovaj period koronavirusa ne igra previše u smislu da ste se kao slušatelj zaželjeli Strokesa, a da je stvarnost takva kakva jest. „The New Abnormal“ bi bio odličan album ovog proljeća iz plasiran iz gornjeg doma rocka i da se pandemija kojim slučajem nije ni dogodila.
Sa svakim ponovnim slušanjem se već uvodna „The Adulst Are Talking“ doima najboljom pjesmom na albumu, kao što svaki put oduševi naredna „Selfless“ u kojoj Casablancasov falset kroz auto tune pogodi zvuk Valensijevog gitarskog sola. No album ne pušta ni s narednima „Brooklyn Bridge To Chorus“, „Bad Decision“ i „Eternal Summer“ koje uz sve još pogađaju i onaj nostalgični trip prema normalnom životu koji se odvijao prije svega par mjeseci, dok Casablancasov lijeni glas na neopisivo divan način ocrtava čemer kojim nas je osvojio još na albumu „Is This It“.
Kako se album odmotava do posljednje „Ode To Mets“ također se jasno kristalizira da je i stilski riječ o najšarolikijem albumu Strokesa, ali ga Rick Rubin tako moćno drži u ‘šminkerskim’ lo-fi okvirima čime poentira na onome što je općenito magično privlačno kod rock and rolla a to je sviranje benda i fokus na rifove.
Stoga je „The New Abnormal“ album koji vas kroz devet pjesama suvereno provede kroz stvaralačku povijest Strokesa i ostavi vam samo opciju da ga krene slušati ispočetka dok se prilagođavate na ovu novu abnormalnu stvarnost koja nas je snašla.
Ocjena: 9/10
(Cult / RCA / Menart, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
