Nedavno se, nakon Breivikovog masakra i ekstremnih političkih uvjerenja, u jednim dnevnim novinama potegla rasprava o tome što slušaju nacisti. Donosimo drugi i posljednji nastavak feljtona na tu temu, iz pera našeg novinara Nevena Fitnića.

Cover albuma hrvatske grupe Wolfenhords, pripadnika NSBM scene

Ultima Thule su krenuli istim putem u rodnoj Švedskoj kao Böhse Onkelz u Njemačkoj. Nakon tavorenja u polumraku skinhead undergrounda osamdesetih, početkom devedesetih neplanirano postaju zvijezde na nebu švedskog mainstreama. Na izborima 1991. godine, u švedski parlament sa 6,7% glasova i 30 mjesta po prvi put nakon rata ulazi radikalno desna populistička stranka Nova Demokracija (NyD), pod vodstvom Berta Karlssona. Karlsson, inače uspješni biznismen i vlasnik velike izdavačke kuće Marianne Records, 1993. godine potpisuje ugovor s Ultima Thule i lansira ih pred svjetla švedskog mainstreama. Naravno, i u njihovom slučaju je moralo doći do određenih preinaka, pa je umjesto RAC etikete njihov spoj Oi! punka, metala i rock’n’rolla s tekstovima koji su glorificirali razdoblja vikinških osvajanja i vladavine kralja Gustava dobio novi naziv – viking rock.

Efekt je bio zapanjujući. U samo nekoliko mjeseci, Ultima Thule su se popeli na vrhove švedskih muzičkih ljestvica i pritom osvojili tri zlatne ploče. Očekivano, bend se našao pod kišom kritika u medijima zbog mračne prošlosti i bliskosti nacističkom pokretu Bevara Sverige Svensk, dok ih je Karlsson branio kao “zbilja dobre dečke” i “obične patriote i nacionaliste koji pjevaju o slavnoj povijesti Švedske i njenom kulturnom identitetu”. Kako je pritisak medija ipak bio prejak, Karlsson je raskinuo ugovor s Ultima Thule, ali šteta je već bila počinjena. Iako se bend ogradio od nacističke prošlosti, s podrškom i zaradom iz mainstreama, osnovao je vlastiti studio i etiketu za ideološki slične bendove, pa su se na UT etiketi i distribuciji našli i Heroes In The Snow, novi bend članova zloglasnog švedskog nazi benda Dirlewanger, kao i opskurni desničarski punkeri Midgards Söner. Ultima Thule se početkom 2000-ih i službeno distancirao od bivšeg desničarenja, ali i dalje ostaju jedan od omiljenih bendova i uzora novim naraštajima skandinavske desničarske scene.

Početkom devedesetih dolazi do bitnih promjena u nazi undergroundu. Pad komunizma je toplo dočekan, mrski crveni neprijatelj se zamjenjuje novim žrtvenim jarcem – imigrantima uglavnom iz Azije i Afrike, a muzička neonazi scena se širi i na nova tržišta, zemlje u tranziciji, pa se tako stvaraju Blood & Honour podružnice u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji. I kad se činilo da će pokret još više dobiti na snazi, 1993.godine Ian Stuart pogiba u automobilskoj nesreći, a pokret ostaje bez svog glavnog lidera. Nakon toga, na neonacističkoj sceni dolazi do podjela, pa dio scene, od distribuiranja muzike do direktnih akcija preuzimaju ekstremni nogometni huligani iz organizacije Combat 18, dok novostasala black metal scena počinje koketirati s nacizmom. I dok je za dio bendova poput Marduka, Darkthrone i Impaled Nazarene to tek bila neslana šala ili loš marketinški trik zbog kojih su imali problema sa medijima i izdavačima, Varg Vikernes iz Burzuma je nakon osude zbog ubojstva svog kolege Euronymusa sasvim otvoreno u medijima zastupao svoje rasističke stavove.

Iako prije zbog provokacije nego zbog istinskih uvjerenja, s obzirom da je Varg promijenio već sijaset stavova, njegove izjave su samo podigle prašinu i dodatno pojačale famu oko Burzuma, a time i pospješile prodaju njegove muzike i memorabilije. Upravo je Burzum bio okidač koji je pokrenuo novu muzičku neonazi scenu, national socialist black metal ili skraćeno NSBM. Pioniri su bili njemački Absurd, koji su kao i njihov uzor Varg, robijali zbog ubojstva, a NSBM scena je najjače zaživjela na istoku Europe, s bendovima kao što su Graveland iz Poljske, Nokturnal Mortum i Hate Forest iz Ukrajine ili Temnozor i Moloth iz Rusije. Politički i idejno gledano, NSBM je iznimno heterogena mješavina raznih ideologija i vjerovanja, od nacionalsocijalističkih ideja preko panslavizma i antisemitizma, te poganskih, najčešće staroslavenskih vjerovanja, odinizma i sotonizma, ovisno otkud je bend. I dok su skinhead bendovi često bili na meti policije i pravosuđa zbog svog djelovanja, NSBM izvođači se uglavnom ograničavaju na stvaranje muzike unutar svoja četiri zida i poneki koncert, iako su Temnozoru nizozemske vlasti 2010. godine zabranile nastup kad su doznale o kakvom je bendu riječ. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute