Pomalo je teško Orvillea Pecka doživjeti ozbiljno koji kao da je odmetnuti impersonator Elvisa Presleya i koji se ne drži nepisanih pravila da se odijeva u lasvegaški outfit pokojnog kralja rocka, unoseći osobne intervencije u imidž.
„Orville Peck je bio maskirani odmetnik. Riječ je o kanadskom country rockeru koji više nalikuje nekoj parodiji Elvisa Presleya. Nosi Lone Ranger masku i cijela ta retro kostimirana priča je dovoljno zabavna, da ne bude dosadna, jer glazbeno nije pretjerano spektakularno“, napisao sam prošle godine u reportu s norveškog Øya Festivala koji se održao u Oslu, gdje sam ujedno prvi put uživo vidio spomenutog glazbenika. Pomalo je teško Orvillea Pecka doživjeti ozbiljno koji kao da je odmetnuti impersonator Elvisa Presleya i koji se ne drži nepisanih pravila da se odijeva u lasvegaški outfit pokojnog kralja rocka, unoseći osobne intervencije u imidž.
Obzirom na spomenuti koncert koji je bio adrenalinsko iskustvo, Orvilleov novi EP „Show Pony“ je sušta suprotnost u najvećoj mjeri baladnog ugođaja, a medijsku pažnju preko velike bare najviše je privukao zbog dueta „Legends Never Die“ sa Shaniom Twain. Spomenuti je skrojen za široko radijsko emitiranje najviše u središnjem dijelu SAD-a, a zvuči kao da je Orville radio Twain pjesmu po narudžbi, tj. onu koja će više odgovarati njoj nego njemu. Ustvari, možda ga i spomenuta pjesma najviše razotrkiva kao prilagodljivog impersonatora koji u autorskom smislu nema previše novog za ponuditi, ali se lako može uklopiti.
Tako i uvodna „Summertime“ ‘kaska’ kao neka nova inačica country western klasika „My Riffle, My Pony and Me“ donoseći i zanimljivu minimalističku igru upotrebe banja u njoj, a naredna „No Glory In The West“ kristalizira misao da je Orville dobrano zakasnio na scenu koju romantizirano doživljava. Na koncu, pjesma „Kids“ nešto kasnije uobličava slično raspoloženje neshvaćenosti, doslovce otpjevano elvisovski što još više naglašava tragikomediju. Na valu nostalgije jaše i balada „Drive Me, Crazy“ – klasična country dvojnost durske melodije i sjetnog raspoloženja, a sve skupa je osjećaj kao da su prve četiri pjesme (od ukupnjo njih šest) jedna dugačka tužaljka koju duet sa Shaniom Twain potom (konačno) razbistruje nečim koliko-toliko drugačijim, dok posljednja „Fancy“ donosi najveći otklon u Orvilleovom pristupu kreiranja šablonskih pjesama izvan šablone.
Pomalo je teško reći je li u pitanju maksimum ili podizanje bijele zastave od nekog tko je odlučio nositi Lone Ranger masku s resicama i hodati po rubu parodije. Također je teško reći da je i jedan Kid Rock dobio ozbiljnu konkurenciju.
Ocjena: 6/10
(Sony / Menart, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
