Ni odličan, niti loš, nego prosječan. S obzirom da se radi o novom albumu benda koji je ljestvicu otprije podignuo visoko, prosječan nikako ne može značiti – zadovoljavajući.
Ramirez su sebi natovarili popriličan teret na leđa. S primijećenim prvijencem, zatim dva odlična albuma iza sebe te s vjernom publikom koja pomno analizira i duboko proživljava svaki stih, manipulativnog prostora za podbačaje gotovo da i nema. U situaciji kada se oko benda okupe malobrojni, ali odani indie omladinci, svako odstupanje od kontinuiranog napretka iz albuma u album naglašavat će se i do iracionalnih razina. A Aljoša Šerić i njegov bend su sa „Svijet je lijep“, četvrtim albumom Ramireza, dobrano nagazili na kočnicu.
Ne radi se o razočaranju, naglo presušenoj inspiraciji, niti o studijskom debaklu. To nikako. Problem je jednostavno u „običnosti“, pojmu koji se rijetko kad mogao vezati uz opus Ramireza. Ponegdje prvoloptaška rima, poneka srednjoškolska metafora i nedorečeni refren, nemaštovita gitaristička dionica… i malo po malo uvjeljivost Šerićevih patnji glede ljubavnih jada ispari do polovice albuma. Kao da je i sam nesvjesno došao do toga kada je u „Nebitnom danu“ prozborio: „Treba mi obično, obično je sasvim dovoljno…“
„Svijet je lijep“ ima snagu i šarm Ramirezova istoimenog prvijenca, albuma s nekoliko pogođenih pjesama, koji je svjedočio o velikom potencijalu benda. No, 2004. je sad već daleko, potencijal je u nekoliko navrata potvrđen i dokazan, a kako zasad stvari stoje, „Divovi i kamikaze“ od prije dvije godine bili su kreativni vrhunac grupe.
Ramirez su s gitaristički nastrojenog prethodnog albuma djelomično prešli na plesni pop ritam kakav su patentirali Bloc Party. „Nedodirljiv“ i prvi singl „Da li me voli“ najplastičniji su primjeri takvog zaokreta, koji ipak ne dominira među dvanaest novih pjesama. Uglavnom su tu tipično Ramirezovske tragi-ljubavne rapsodije, lišene udarnih količina grandioznosti na kakvu su nas navikli. Zbog toga se doima da, inače sasvim uspjelima „Zbog nas“ i „Od nas očekujem najviše“, kao da nedostaje „ono nešto“ da bi bile sasvim zaokružene. Ona „prava“ Šerićeva bol konačno se osjeti u „Od svjetla i ptica“, a kad se shvati pozadina pjesme i ne čudi da mu je bila najinspirativnija.
Na nedavnoj zagrebačkoj promociji albuma publika je, nakon pristojnog osluškivanja novih pjesama, jedva čekala eksplodirati kad je bend zasvirao „Loš“ s albuma „Copy/Paste“. I to velikim dijelom govori da sve ovo gore navedeno i nije toliko daleko od istine.
Ocjena: 6/10
(Menart, 2011.)
Saznajte više: Ramirez – oni se kao vole?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
