Premda su neke rane kritike već tradicionalno sklone Springsteenu njegov novi album proglasile jednim od njegovih najboljih izdanja, slika koju ova ploča ostavlja više naginje onoj benda koji je svoje zlatne dane ostavio iza sebe i sada ugodno provodi doba smiraja i ‘ne talasa’.
Bruce Springsteen proveo je drugu polovicu prošlog desetljeća prvo pišući svoju autobiografiju “Born To Run”, a zatim je prepričavajući uz izvođenje presjeka karijere samostalno na daskama Broadwayja, što je rezultiralo i albumom uživo u audio i filmskoj verziji. Dekadu je okončao lanjskim albumom “Western Stars” koji je također snimio bez sudjelovanje svoje prateće rock and roll mašine zvane E Street Band, pa smo tako već pomalo s nestrpljenjem čekali što će nam skuhati kad se ponovno okupi jedan od najuhodanijih sastava u posljednjih pola stoljeća popularne glazbe. Prošlo je tako već više od šest godina otkako su isporučili svoju zajedničku ploču “High Hopes”, ali i ona će u njihovom katalogu ostati upamćena kao filler album na kojem je upakirano previše otprije poznatog materijala da bismo je zabilježili kao u potpunosti službeno i punopravno poglavlje karijere.
Bend se okupio prije godinu dana na Bruceovom ranču u New Jerseyju gdje je novu ploču “Letter to You” zakopao u svega četiri ili pet dana, kao da su došli izravno s turneje, iako su jednu zadnji put odradili još 2016. kad su promovirali reizdanje kultnog albuma “The River” (inače objavljenog na današnji dan prije 40 godina). Prvi rezultat ovih sessiona imali smo priliku čuti početkom rujna u obliku najavnog singla i ujedno naslovne pjesme albuma koja je opuštenim zvukom i kvalitetom možda najviše u sjećanje prizivala album “Working on a Dream” iz 2009. koji se danas ne smatra jednim od snažnijih Springsteenovih ostvarenja u novom stoljeću. Štoviše, odavala je dojam da je napisana prema šabloni po kojoj Boss bez problema može istisnuti album u četiri dana.
Dojam nije bogznakako popravio ni naredni singl “Ghosts”, power balada o prisjećanju na pale drugove, temi za kojom Bruce sve češće poseže (vidi “Terry’s Song” na Magic, ali i brojne sitne posvete Clarenceu Clemonsu) kako ga prijatelji napuštaju. Objavom spomenutog singla Springsteen je napunio 71 godinu i očito ušao u životnu fazu u kojoj se podvlače određene crte. Taj proces svakako je već započeo pisanjem spomenute autobiografije, no čini se da je s “Letter to You” snimio i svoj prvi album kojemu su među glavnim temama upravo reminiscencija, prolaznost života i duhovi iz prošlosti, kao da prepisuje iz bilježnice Willieja Nelsona. Kvragu, ovdje ćete naći čak i pjesmu naslovljenu “Last Man Standing”, isto kao jedan od recentnijih Nelsovnovih singlova i albuma.
O prolaznosti ćete čuti sve već na uvodnoj “One Minute You’re Here” koja za razliku od standardnih udarnih otvaračica s E Street Bandom više nalikuje atmosferi Bruceovog solo albuma “Devils & Dust”. Spomenuta “Last Man Standing” posvećena je Georgeu Theissu koji je sa Springsteenom u šezdesetima svirao u bendu The Castiles, čiji je Boss posljednji živući član. I posljednja poruka koju šalje na ploči, “I’ll See you in My Dreams” također se može tumačiti kao signal svima onima kojih više nema.
Centralni dio albuma zauzimaju pjesme “Power of Prayer” i “House of A Thousand Guitars”. Dok je prva iskrena manifestacija Bruceove vjere raspoređena preko izrazito dopadljive melodije, druga se trudi postići isto po pitanju autorove vjere u rock and roll, ali s manje uspjeha. Pjesme su zapravo preslične da bi se fizički naslanjale jedna na drugu, a potonja pati od istog problema kao i naslovna stvar – prepisuje već postojeće recepte otkrivajući određenu lijenost u Springsteenovom rukopisu kojoj prethodno nije bilo mjesta.
Jedna stvar koja vidno nedostaje na “Letter To You” jest politika. Bruceovi su zreli albumi često odisali društvenim zeitgeistom administracija mlađeg Busha i Obame, pa možda pomalo i čudi kako se nije odlučio izravnije obrušiti na Donalda Trumpa kojeg javno često kritizira, pogotovo na albumu koji izlazi pred same predsjedničke izbore. Najbliže što će tome doći jest alegorija “Rainmaker” o praznovjernoj tradiciji iz američke prošlosti u kojoj bi seljaci moreni sušom unajmili prevaranta koji tvrdi da može proizvesti kišu. No i za tu pjesmu autor tvrdi kako je napisana prije Trumpovog ulaska u Ovalni ured. Tek jedan stih na albumu, onaj o “klaunu kriminalcu koji je oteo prijestolje” zapravo izravno dodiruje trenutačnu političku situaciju.
Umjesto toga, Bruce radije boravi u prošlosti. Kao i na “High Hopes”, on i ovdje grabi za neobjavljenim pjesmama iz karijere, u ovom slučaju čak do njezinih početaka u sedamdesetim godinama. Čak su tri broja uvezena iz tog vremena: “Janey Needs A Shooter” (ako vam zvuči poznato, taj je naslov od Brucea za svoju pjesmu ukrao pokojni Warren Zevon), “If I Was The Priest” i “Song of Orphans”. Riječ je ujedno i o tri najdulje pjesme na albumu čije trajanje premašuje šest minuta, ali i materijalu koji zbog ranijeg razdoblja nastanka najmanje pati od kantautorskog zamora koji se osjeti na drugim mjestima ovog albuma.
Premda su neke rane kritike već tradicionalno sklone Bossu “Letter to You” proglasile jednom od njegovih najboljih izdanja, slika koju ova ploča ostavlja više naginje onoj benda koji je svoje zlatne dane ostavio iza sebe i sada ugodno provodi doba smiraja i “ne talasa”. Sam Springsteen albumima “The Ghost of Tom Joad” i “Devils & Dust” odredio je smjer u kojem bi mogao dostojnstveno poći u završnoj fazi kad bi ga inspiracija poslužila u jednakoj mjeri. Prethodni album “Western Stars” pokazao je kako bi to zvučalo kad ta razina nadahnuća ne bi bila u potpunosti dosegnuta, ali ako stvari nakon “Letter to You” i dalje nastave nizbrdo, bit će vrijeme da se Šefu dogodi ono što se događa i svim drugim šefovima nakon što daju svoje. Zlatni sat, tapšanje po ramenu i pravac penzija. Ipak, sve što je u karijeri dosad pokazao upućuje na to da se Bruce neće lako predati jer u njemu sigurno ima dovoljno kvalitete i snage za još jednu renesansu.
Ocjena: 7/10
(Bruce Springsteen, 2020.)