U ponedjeljak je odjeknula vijest kako je Bob Dylan prodao Universalu autorska prava na svoj kompletan katalog od 600 pjesama za nepoznatu cifru koja, saznajemo, prelazi 300 milijuna dolara. Grubom matematikom dolazimo do iznosa od oko pola milijuna po pjesmi, što je svakako impozantan rezultat za neke od pjesama poput, recimo, ‘Wiggle, Wiggle’, no među njima su i neka blaga koja će se još dugo crpiti i donositi zaradu novim vlasnicima.
Nemamo ideju što je Dylana moglo natjerati da pod stare dane preda svoje životno djelo u ruke drugih, pogotovo znajući da je riječ o izvođaču koji je uvijek držao do svojih autorskih prava.
Upravo iz tog razloga unazad zadnjih osam godina postoji i serija koja nosi ime “50th Anniversary Collection”. Riječ je o izdanjima koja se objavljuju u izrazito ograničenim izdanjima od nekoliko stotina primjeraka, a koja izlaze bez pompe i službenog priznanja, pa čak i nekog ozbiljnijeg artworka, kako bi se zaobišao europski zakon koji omogućava svom snimljenom materijalu koji ne doživi objavu u pedeset godina da postane javnim dobrom. Na tim pseudoalbumima tako se nađe velika količina materijala koja nije izišla na službenim izdanjima, a vatreni kolekcionari Dylanove glazbe izdvajaju značajne svote novca kako bi postali vlasnici rijetkih primjeraka diskova koji se nađu na tržištu. Tako je svega par dana prije vijesti o Dylanovoj prodaji kataloga na internet dospjelo i izdanje koje okuplja Bobove snimke iz 1970. koje će se u svom konačnom obliku pretvoriti u njegov album “New Morning”.
Dylan je tu godinu započeo jednim drugim albumom, neobično sklepanim izdanjem “Self Portrait” na kojem je okupio razne obrade, instrumentale i žive snimke bez nekog reda i pretjeranog smisla u nečemu što bi se danas moglo pokriti pojmom mixtape. Ta je dvostruka ploča Dylanu donijela prve negativne kritike u karijeri (slavna je recenzija Greila Marcusa iz Rolling Stonea koja počinje riječima: “What is this shit?”), no to nije poljuljalo našeg Boba, štoviše možda ga je i potaklo da se čim prije vrati u formu novim albumom za koji je već počeo održavati sessione u studiju. No, proces nije išao suviše glatko što možemo čuti na upravo objavljenim trakama. Mijenjao je bend i producenta, nije imao čistu viziju ploče, a glazbenicima je trebalo dosta vremena da uhvate ritam i uglave pjesme koje je Bob nabacivao sa svih strana, kao i na “Self Portrait”, od obrada, preko starih pjesma iz svog repertoara do sasvim novog materijala.
U svibnju se Dylanu u studiju pridružuje i George Harrison iz Beatlesa koji su se netom raspali i upravo te snimke koje uglavnom nisu doživjele službenu objavu privlače najviše pozornosti među Dylanovim kompletistima. No, sada nam je jasno i zašto nisu objavljene. Naime, taj materijal ne zvuči posebno nadahnuto. Osim nekoliko takeova koji su prethodno dospjeli na izdanja iz niza The Bootleg Series, to su mahom neupotrebljive snimke na kojima nije zaživjela magija koja se obećavala u ideji. Harrison si je priskrbio pjesmu “If Not For You” za svoj samostalni prvijenac “All Things Must Pass”, a ta će pjesma postati i komercijalno najuspješnijim brojem Dylanove ploče koja će izići mjesec dana ranije.
Među sedamdesetak pjesama na tri diska objavljena u 400 primjeraka (100 za Veliku Britaniju, 300 za Europu) naći će se i pjesme koje će u kasnijim oblicima naći put do ploče “Dylan” iz 1973. koju Columbija objavljuje kada Bob nakratko napušta njezino okrilje i prelazi na Asylum Records, a taj se album s pravom smatra jednim od najslabijih Dylanovih izdanja i svakako ne bi bilo tiskano da se njega nešto pitalo. Tek na drugoj polovici kolekcije pjesme počinju zvučati kvalitetno i dovršeno, a album koji se počinje nazirati djeluje kao ploča koju je kritika mogla dočekati s entuzijazmom kakav je manifestirala nakon velikog razočaranja prethodnog izdanja.
“50th Anniversary Collection 1970” obradovat će fanatike kojima je stalo do toga da čuju baš sve što je Dylan snimio u karijeri, no njima je ionako svejedno što dobivaju dok god dobivaju nešto novo. Svi ostali neće se vjerojatno ni potruditi proniknuti u ovaj “copyright dump”, a ne bi ni trebali. Ima tu svega i svačega, od glazbeno nepismenih obrada poput “Ghost Riders in the Sky”, do vrlo zanimljivih varijanti pjesama koje će kasnije zaživjeti u sasvim različitom obliku. U svijest fanova vjerojatno će ostati upisan kao “session s Harrisonom”, iako taj segment nije zapravo ni najbolji dio ove kolekcije. Ovo je, kao i ostali diskovi iz serije, nešto što spada u kategoriju “za one koji žele znati više”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
