Dimitra se pojavila na radaru s perfektno pogođenom mješavinom novijih synth wave i trip-hop utjecaja, umotana u minimalističku DIY produkciju kojom je pokrila limitirane tehnološke resurse, a preko toga je istresla punkerski britke stihove prožete s malo gnjeva i puno sarkazma.
U beskonačnim evociranjima domaćeg novog vala prečesto se zaboravlja kako je akumulirana postadolescentska energija bila glavni pokretač tadašnje masivne erupcije glazbene kreativnosti. Uz nekolicinu zrelijih autora na novovalnoj plimi neumorno je surfala mlađarija koja je scensko i studijsko neiskustvo znala kompenzirati nepogrešivim osjećajem za zvuk sutrašnjeg dana.
Na sličan način je pretprošle zime iskočila bitolska studentica psihologije Dimitra Cilevska, kad je svoj treći kantautorski EP na skopskom labelu Sharla Records najavila izvrsnim spotom i moćnom pjesmom „Skurčeno mi e od prazni muabeti“. Naslov EP-ja „Prazni muabeti“ bilo je jednostavno prevesti kao šuplje priče, ali nije bilo jasno odakle se stvorio tako intenzivan bljesak uočen daleko od tradicionalnih balkanskih alter uporišta.
Dimitra se pojavila na radaru s perfektno pogođenom mješavinom novijih synth wave i trip-hop utjecaja, umotana u minimalističku DIY produkciju kojom je pokrila limitirane tehnološke resurse, a preko toga je istresla punkerski britke stihove prožete s malo gnjeva i puno sarkazma. Odgovor na ključno pitanje može li biti još bolja ispisala je potkraj 2020. briljantnim albumom „Mak mrak“.
U makedonskim okvirima to je impozantan doprinos indie diskografiji, na razini posljednjeg izdanja Bernays Propagande „Vtora mladost, Treta svetska vojna“, samo je ostvaren bitno drugačijim pristupom. Dok se BP oslanja na odavno uigrani tandem Kristina Gorovska – Vasko Atanasoski, ali i na brojne suradnike, Dimitra je za „Mak mrak“ najveći dio posla, od muzike, tekstova i vokala do miksa, masteringa i omota, napravila u solo akciji.
Bitolski sugrađanin Dejan Čaps odradio je postprodukciju vokala, odsvirao gitaru na najavnom singlu „Skitnik“ i synth u „Nekogaš me tera“, a David Angelevski iz Sharla Recordsa pomogao je oko omota. To su ipak manje asistencije pa je album potpuno zaokružen kao one-woman-show, što se učestalo događa u svjetskoj produkciji, ali vrlo rijetko na dubinski patrijarhalnom Balkanu. Zbog toga je Dimitrin „Mak mrak“ veće iznenađenje od top albuma „Acts of Rebellion“ njujorške techno punk heroine Ele Minus.
Ako se traži pjesma koja će kao ultimativni favorit odmijeniti „Skurčeno mi e od prazni muabeti“ to je svakako uvodna dark-electro-rap rasturačina „Krš“. Prva misao – najbolja misao, zaključio je davno Allen Ginsberg, a Dimitrina prva je – „jaka stava, mavam glava, gledam pravo – krš“.
U drugoj pjesmi „Oči“ već je krenula na izlet iz Bitolja u Bristol i otkinula komad prvoklasnog trip hopa. „Nekogaš me tera“ pulsira u ritmu digitalnog bluesa, a zatim „Izlazano“ usporava tempo i vuče u zatamnjenu psihodeliju, „Skitnik“ jei kao singl u rotaciji još od kraja ljeta, ali nije se nimalo potrošio., „Neo(n)“ i „Bar budala“ prebacuju Dimitru na synth wave teritorij, a zakucavanje za kraj je noćna trip-hop vožnja „Do sabajle“. Kad se vrati ljetna open air shema zovite Dimitru na sve festivale jer momentalno u široj regiji nema jačeg debitantskog albuma. Provjerite na Bandcampu.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.