Ako su si u singl pjesmama lako dopuštali brojna zastranjenja u jeftini glazbeni izričaj, očito je da su albumima pristupali s potpunim poštovanjem i predanosti, a ‘Modra rijeka’ je vrhunski primjer isplativosti takvog pristupa.
Pišući prošle godine o dokumentarnom filmu “Indexi” redateljskog para koji čine Bojan Hadžiabdić i Zoran Kubura, uz navođenje činjenice da je riječ o sastavu koji je među prvima doveo zvuk rock and rolla u Bosnu i Hercegovinu te samu Jugoslaviju, nisam mogao da se ne osvrnem na činjenicu da je ovaj bend uvijek znao pratiti suvremena kretanja na svjetskoj rock sceni, ali isto tako i “zabrazditi u duboku kaljužu festivalskog šunda”, ponekad oboje čak i unutar iste pjesme.
No svako zadovoljavanje s igranjem na niske strasti mora pasti u vodu ako znamo da je ovaj bend bio u stanju isporučiti i materijal poput konceptualnog remek-djela jugoslavenske progresivne rock glazbe, svevremenskog klasika “Modra rijeka”. Upravo je ovaj album postao svojevrsnim svetim gralom sakupljača ploča, pa su se tako na aukcijama i sajmovima dobro očuvani primjerci dosezali doista vrtoglave iznose, dočim bi se i gotovo neupotrebljivi primjerci prodavali za otprilike tristo kuna. Croatia Records sada objavljuje novo reizdanje ove ploče koje možete dobiti za upola manji iznos od spomenutog, a masterirano je u legendarnom londonskom studiju Abbey Road ekskluzivnom tehnikom na pola brzine.
I u vrijeme izvornog pojavljivanja, “Modra rijeka” mogla se činiti kao labuđi pjev jednog kompleksnog rokerskog zvuka koji je već i te 1978. godine sve više prepuštao svoje mjesto jednostavnijim oblicima poput punka i novog vala. No, osim samoga zvuka, ovu ploču u jednakoj mjeri velikom čini i vrlo promišljen i razrađen koncept temeljen na multimedijalnoj umjetničkoj sinergiji. Prvo, tu je vječna poezija velikog bosanskog pjesnika Maka Dizdara čiji stihovi iz zbirki “Kameni spavač” i, naravno, “Modra rijeka” čine osnovu albuma i daju mu osjećaj svevremenosti.
Svaku stranu ploče otvara po jedna recitacija iz usta velikana hrvatskog glumišta Fabijana Šovagovića, a cijeli je sadržaj umotan u paket ilustriran umjetničkom slikom sarajevskog slikara Mersada Berbera. Dodamo li tome i glazbena gostovanja solista Tihomira Popa Asanovića na orguljama i Ranka Rihtmana na klaviru, jasno je da su Indexi za potrebe svog prvog albuma u šesnaest godina postojanja proširili svoje djelo na svim tada zamislivim umjetničkim područjima.
Iako većinu glazbe na albumu potpisuje njihov “muzički direktor” Slobodan Bodo Kovačević, za kontrapunkt ploče zaslužan je basist Fadil Redžić čiji komad “Slovo o čovjeku” plete nježnu melodiju oko Dizdarovih sumračnih stihova o prokletstvu egzistencije čovjeka koji “satvoren u tijelu, zatvoren u koži” nije ništa drugo doli “igrište strvi i ročište crvi”. Ovi upečatljivi stihovi djelomično su kompromitirani zabavnjačkim hopa-cupa B dijelom pjesme, baš kao što je slučaj bio s njihovim ranijim singlom “Sanjam”.
Možda ipak najjače gađa završna uglazbljena verzija naslovne poeme koja pak u formi recitacije i otvara ploču. U njoj odzvanja ljudsko nastojanje prelaženja “tme i tmušne neprebolne” što čini mističnu rijeku o kojoj “malo znamo al’ je znano”. Prelazak te rijeke postavlja se kao egzistencijalna nužnost napora koji ulažemo da se kroz život probijemo, ili kako u drugoj pjesmi kaže, da “bol prebrodimo”, odnosno “brod prebolimo”. Univerzalnost Dizdarove poezije može se usporediti možda još samo s Miroslavom Krležom čije “Balade Petrice Kerempuha”, primjerice, konstantno nadahnjuju glazbenike da ih ponovno posjećuju i produžuju njihov trag u vječnosti desetljeće za desetljećem.
Indexi su do “Modre rijeke” objavili cijelo more singlova i kompilacijskih izdanja, ali klasični album nikad. Nakon ove ploče trebat će im još više od dva desetljeća da objave i drugi album, “Kameni cvjetovi”, također ambiciozno ali kvalitetom ipak bitno slabije djelo. Ako su si u singl pjesmama lako dopuštali brojna zastranjenja u jeftini glazbeni izričaj, očito je da su albumima pristupali s potpunim poštovanjem i predanosti, a “Modra rijeka” je vrhunski primjer isplativosti takvog pristupa. Njezin huk odzvanjat će još dugo “preko slutnje, preko sumnje, iza devet, iza deset”, a više čak ni ne morate izdvojiti malo bogatstvo da biste taj veličanstveni huk čuli na vlastitom gramofonu.
(Croatia Records 1978./2021.)
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
