Ovo je žalosna točka Vanove karijere, ploča koju bi se moglo usporediti sa zrakoplovnom nesrećom kad bi zrakoplovne nesreće bile dosadne.
Kad je prije godinu dana započela cijela ova pandemijska noćna mora, a narod žrtvovao mnoge svoje navade i običaje kako bi se čim više ograničilo širenje smrtonosnoga virusa pred mnogim se umjetnicima, a pogotovo glazbenicima javilo pitanje surovog preživljavanja, budući da im je s koncertima oduzet glavni i često jedini relevantni izvor prihoda. Kao jedan od najvećih kritičara britanske vlade zbog odluke o zabrani održavanja koncertnih priredbi našao se sjevernoirski bard Van Morrison, čovjek čija je glazba iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća dirnula i oplemenila mnoge živote.
Iako je uvijek bio poznat kao čangrizavi mrgud, Morrison je zagazivši u starost (75 mu je godina) odsklizao još nekoliko stepenica dublje u svoj pakao negative i umnoga sklopa prepunog paranoje u kojemu baš njemu stalno netko pokušava nauditi, okrasti njegove ideje, prevariti ga ili mu učiniti nažao na koji drugi način. To su teme u koje bi često zabrazdio u svom glazbenom opusu, pogotovo onome novijega datuma, ali u izolaciji su ga, čini se, potpuno preuzele, pa je tijekom prošle godine objavio niz singlova kojima se obrušio na sve svoje zamišljene neprijatelje, od vlade, preko medija do “pseudoznanosti” koja preporuča mjere što štete njegovom novčaniku.
Stihovi ovih pjesama bili su toksični, a glazba u najmanju ruku šprancerska i nenadahnuta, pa je tako “As I Walked Out” bila nemarno prepjevana melodija iz kaubojske balade “Streets of Laredo”, a “No More Lockdown” je bila toliko dosadna da bi iz sjećanja izblijedjela i prije nego što bi završila. Posljednji iz te serije singlova, “Stand and Deliver” objavio je s Ericom Claptonom, na što su svi samo uzdahnuli u sjećanje prizivajući Slowhandow čudovišni rasistički govor iz Birminghama 1976. godine.
No, lockdown je potrajao još dulje, a Van za to vrijeme nije mirovao. Četirima singlovima dodao je i cijeli album. Dvostruki. S 28 (slovima: dvadeset i osam) pjesama! U trajanju od preko dva sata! U nedostatku inspiracije dao mu je lijeni naziv “Latest Record Project” dodavši nam na kraj, kao prijetnju još i “Volume I”. Teško je poslušati cijeli ovaj glomazni album, ali još je strašnija pomisao da će uslijediti i “Volume II”. I, nedajbože, “III”.
“Ma, što bulazniš, čovječe”, reći će netko. “Pa to je Van Morrison, čovjek koji nam je donio “Astral Weeks” i “Moondance” i još pregršt ploča koje pripadaju samom vrhu kantautorskoga rocka! Ne može biti tako loše.” I ja bih volio da ne može, ali može. Možda ispočetka slika i nije djelovala tako mračno; naslovni singl bio je prpošan i slušljiv, a ni “Only a Song” koja je uslijedila nije zvučala loše. Ali dovoljno je bilo samo baciti oko na naslove s popisa pjesama i postalo je jasno da nas na ovom novom projektu očekuje još mnogo onoga započetog na lanjskim “anti-lockdown” singlovima.
Sve se može ukratko svesti na podivljalu paranoju, ljubomoru, prevare, dvostruke agente, nevjerne žene i žal za prošlim vremenima. Tekstovi ovih pjesama kao da su prepisani s QAnon foruma na 8chanu. Cijeli se svijet urotio protiv olinjalog trubadura iz Belfasta, pa slušajući njegove opore jadikovke nakon dva sata više ne znate biste li ga žalili ili bi ovaj njegov posljednji muzički projekt bacili kroz prvi prozor i zauvijek zaboravili da je ikad postojao. Sve mu je ili “The Long Con” ili “Big Lie” onih koji upravljaju našim umovima pa tako pjeva i “They Own the Media”, a premda nam ne želi jasno i nedvoznačno reći tko su to oni, mnogi smatraju da Van ovdje perpetuira antisemitske predrasude za koje je i prije znao biti optuživan. Na drugim mjestima bori se protiv društvenih mreža (“Why Are You on Faceboook?”), ili daje podršku Nigelu Farageu, desničarskom populistu i euroskeptiku, osnivaču britanske verzije Domovinskog pokreta, UKIP-a.
Drugim riječima, Van the Man je u potpunosti okrenuo na kvasinu. Nema se što reći u njegovu obranu. Njegovi genijalni albumi sad su stvar daleke prošlosti, a čovjek koji ih je napisao danas je samo starac nadrkan na svijet koji se mijenja oko njega. Ako želite dva sata provesti slušajući zanovijetanje preko šablonskih melodija (koje, doduše, izvodi vrlo usvirani bend, a i Morrisonov vokal je na uobičajeno visokoj razini), okušajte sreću s “Latest Record Project”. Ako ste, pak, normalni – radije nemojte. Ovo je žalosna točka Vanove karijere, ploča koju bi se moglo usporediti sa zrakoplovnom nesrećom kad bi zrakoplovne nesreće bile dosadne. Došlo je vrijeme da ovom bumeru kažemo okej.
‘Jeste li čuli moj najnoviji glazbeni projekt?’, pita nas Morrison na naslovnoj pjesmi. Nažalost jesmo, Vane. I molimo te, stari, poštedi nas nastavka.
Ocjena: 3/10
(BMG Rights Management (UK) Ltd, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
