Šest diskova antologije, preko sto pjesama nije lagan posao ni za snimiti, a kamoli odabrati najbolje, no u slučaju Gabi Novak kolekcija ‘Diskobiografija vol. 2’ s ‘Diskobiografijom vol. 1’ uspijeva suvislo zaokružiti šezdesetak godina rada jedne od tri najveće hrvatske pjevačice svih vremena.
Ono što bi se u nekim slučajevima uzelo zdravo za gotovo, ovdje ipak zaslužuje poseban spomen: originalne vrpce nekih pjesama su, kako kaže knjižica, nedostupne za eksploataciju, pa je zvuk s EP-ploča presnimljen na CD. Nije to baš najlakši posao na svijetu, ali za antologiju je jako vrijedan.
„Diskobiografija Vol. 2“ donosi nekoliko iznenađenja, od kojih su neka ugodna, a neka neugodna. Neugodna iznenađenja nisu nužno rezultat loše kvalitete muzike (pjesme su redom dobre, često i odlične), nego sličnosti u izričaju. To najviše vrijedi za prva dva diska s prepjevima stranih pjesama, 45 pjesama nije malo za progutati, a još se nešto nađe na četvrtom i petom disku. Gabi Novak je siguran interpretator stranih pjesama na hrvatskom jeziku, no nakon 36. ili 37. preslušane stvari javi se pomisao „dobro je sve, ali nije to po čemu je Gabi Novak – Gabi Novak“. Kao autor/prevoditelj stihova na hrvatski se uglavnom potpisivao Arsen Dedić, što neće biti preveliko iznenađenje za ikog tko je čuo za njih.
Jedan od kurioziteta je „Mama“ koja je prepjev pjesme „Mama (When My Dollies Have Babies)“ tada mlade superzvijezde, još nenačete plastikom, skandalima i autotuneom, Cher. Interesantno je čuti kako Gabi pjeva „Reach Out, I’ll Be There“ renomiranog američkog autorskog trija Holland-Dozier-Holland, no niti ta obrada nije gornji dom Gabinog opusa. Najbolji dojam ostavlja prepjev „Jenny te voli“, a lijepo je čuti i „Za mene je sreća“ u originalnoj verziji Gabi i Radojke Šverko, te „Duga je duga noć“.
Treći i četvrti disk čine pjesme sa singl ploča i ključni trenuci s albuma, a peti je posvećen duetima (samo na njemu je deset dueta s Arsenom). Kronološki poredane pjesme na trećem i četvrtom disku pokazuje kako su se mijenjale teme Gabinih pjesama kroz vrijeme. Novak je uspješno izbjegla ono što je danas gotovo pravilo: izgledati i zvučati kao da je pjevačica neke nedefinirane mlađe odrasle dobi. Severina, Nina Badrić, Kylie, Madonna prakticiraju pravilo u kojem je umjetničko i životno starenje/odrastanje/sazrijevanje nešto što treba što dulje sakrivati. Kod Gabi se to vidi gotovo pjesmu po pjesmu – nema farbanja, a kamoli hinjenja neke silikonske mladosti. Gabi je s navršenih pedeset pjevala npr.: “Nadu”, a Severina i Madonna su oko te dobi na sceni izigravale vječno mlade frajle koje po 25. put slave 25. rođendan.
Gabin glas je Veselko Tenžera opisao kao električni šapat. To je točno, ali i mnogo više – glas kojim si slušatelj ili slušateljica priznaje svoje poroke i slabosti, glas kojim sebi i drugima oprašta za greške u životu. To je istovremeno glas koji uvijek zvuči “domaće” i toplo, čak i kad podbada određenu (po vicmaherima, ranjivu) skupinu građana (“Oženjeni muškarci”).
Osim što Novak nikad nije zvučala kao da upotrebljava trikove da izgleda i zvuči u vječno najboljim godinama, mnogo je tu tihih, i to ne samo Arsenovih, pjesničkih bravura. Zvuk se također mijenjao, od zabavne glazbe i jazza, preko kancone i synth popa do povratka jazzu na drugi način („Sanjaj jedini“). U oblikovanju zvuka osamdesetih veliku ulogu je odigrao Mato Došen koji je synthove „posložio“ da zvuče prirodno i sugestivno, a ne samo kao egzotični dodatak. Donekle sličan postupak je primijenila Dusty Springfield s Pet Shop Boysima.
U svom opusu Gabi ima jedan žanrovski mikro-podiok koji bi se mogao nazvati vrhunski odrasli obiteljski pop kojeg obilježavaju pjesme „Božićna“, „Slavit ćemo sami“ i „Sad nas vežu druge stvari“. To su zbirke emotivnih sličica dvoje ljudi svjesnih svojih i partnerskih nesavršenosti koji su povezani prvenstveno dubokom ljubavlju i razumijevanjem, a ne raznim intenzivnim željama za sladostrašćem i/ili ubijanjem usamljenosti.
Gabi je u devedesete ušla s dignitetom: „Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi“ je jedna od onih (ne mnogo) antiratnih pjesama iz prve polovice devedesetih koje su dostojno ostarjele i nisu izgubile umjetničku oštricu, a onda, kako je 21. stoljeće zakucalo na vrata, počela se vraćati starim ljubavima, prije svega swingu i jazzu, pri čemu zvuči da se povremeno zaželjela boravka u zoni komfora.
Najbolje je ono na kraju, na šestom disku kompilacije, probir iz kajkavskih popevki. Kreativni opus Arsena i Gabi je toliki da područje kajkavske popevke pada u drugi plan, no ova kolekcija pjesama otkriva da su neke od svojih emocionalno najdirektnijih pjesama Arsen i Gabi otpjevali na kajkavskom dijalektu. Festival kajkavske popevke je bio jedan od institucija koje su se Arsen i Gabi najdugovječnije držali, a čini se da je kajkavski dijalekt dao i Arsenu i Gabi siguran teren za igranje, bez pritiska, bilo samonametnutog, bilo od strane publike. “Angeluš”, “Fergismajniht” i pogotovo “Fališ mi” nose svoje emocije kao odlikovanja, naravno uz standardno dobar autorsko izvođački rad tandema Novak – Dedić.
Rad Arsena i Gabi ima još mnogo skrivenih remek djela, ništa nas ne priječi da krenemo u potragu za njima. Iako s nešto više vožnje na autopilotu, “Diskobiografija Vol. 2” je dostojan nastavak “jedinice”, s mnogo skrivenih aduta koji čekaju biti otkriveni široj publici.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
