‘Danse de la liberté’ tj. ‘Ples slobode’ kao da je album iz nekih naših davnina, dakako gledano u pozitivnom smislu. Isprva, kao da je nespretno sročen i pomalo raskliman, da bi vam se potom uvukao u uho svojom patinom sviračke gracioznosti koja vama kao slušatelju ustvari ugodno izmiče tepih pod nogama i mijenja vam mišljenje na bolje.

Branko Galoić ‘Danse de la liberté’ (Ples slobode)’

Sjećam se odgovora Darka Rundeka u jednom starom intervju na pitanje što Francuze zanima od naše glazbe. Odgovor bi se mogao sažeti na: osim romske, ništa drugo pretjerano. Branko Galoić, naš glazbenik koji već desetljećima obitava na zapadu i tamo se bori za kruh sa sedam kora, vjerojatno bi na isto pitanje dao isti odgovor.

Objavljivao je on svoje kantautorske albuma početkom ovog milenija djelomično i za domaće diskografske kuće, ali pokušati se ostvariti ovdje, a biti tamo jednako je teško kao i obratna pozicija. No s vremenom je shvatio egzotičnu moć ovdašnje glazbe u prostorima gdje živi i biti ‘balkanski vagabundo’ koji, pored ostale, promiče i romsku glazbu.

Kao i nemali broj rokera i Galoić se iz rodnog Ivanić Grada kraj Zagreba zaputio u Amsterdam s gitarom tijekom 1990-ih. Sam navodi kako je presudni trenutak bio kad je upoznao proslavljenog producenta Dragog Šestića iz Mostar Sevdah Reuniona, koji mu je producirao prvi album “Above the Roofs” (koji je tada bio objavljen i u Hrvatskoj, ali je značajnije reći da ga je jedan The Independent tada proglasio albumom tjedna).

Uslijedile su suradnje s Vlatkom Stefanovskim i Merimom Ključo, kao što je važan potez bilo preseljenje iz Amsterdama u Berlin, jer čudna je karma tog Amsterdama koji prihvati sve glazbenike, ali nitko se iz njega nije probio na europskoj i svjetskoj sceni na pravi način. U Berlinu se upravo dogodio Brankov značajniji proboj na world music sceni, s albumom “Angel song” iz 2015. godine, koji je, između ostalog, bio 15. na World Music Charts Europe, a njemačka kritika ga je svrstala među sedam najboljih world albuma te godine.

Svoje pariške godine Galoić započinje s albumom instrumentalne glazbe “Carnet de Voyages” (Bilješke s putovanja) za francuski SuperPitch i mnoge kompozicije s ovog izdanja završavaju u dokumentarcima, TV serijama i reklamama u Francuskoj, Španjolskoj, pa čak i Južnoj Koreji…), a iste godine izlazi “One With the Wind” (Jedan s vjetrom), koji je snimio s portugalskim gitaristom Franciskom Cordovilom.

“Kada sam prije otprilike dvije godine započeo rad na osmom albumu “Ples slobode” imao sam na umu jednu ideju: okupiti, na jednoj ploči muzičare koje sam susreo na svom dugogodišnjem putu. Više od 15 muzičara sudjelovalo je na snimanju koje se odvijalo u Parizu, Amsterdamu, Novom Sadu, Sarajevu. Osim toga, ovaj album rezultat je ponovnog ujedinjenja s kompozitorom i producentom Thomasom Couzinierom, kojeg sam sreo na otoku Pagu prije 25 godina, objasnio je Galoić motiv za ovaj album.

Taj njegov „Danse de la liberté“ tj. „Ples slobode“ kao da je album iz nekih naših davnina, dakako gledano u pozitivnom smislu. Isprva, kao da je nespretno sročen i pomalo raskliman, da bi vam se potom uvukao u uho svojom patinom sviračke gracioznosti koja vama kao slušatelju ustvari ugodno izmiče tepih pod nogama i mijenja vam mišljenje na bolje. Jer iako je osjećaj da ste tako nešto čuli bezbroj puta, ipak vas magično uvlači u sve svoje zakučaste dijelove. Osjetite mirise i kafane i mehane, znate da je Balkan, ali osjećate i šmek nekih drugih velegrada – kao da ste u nekim stranim ulicama, a iz nekog obližnjeg kluba čujete natruhe jezika za koji znate da je vaš, kao što i kad čujete isti glas kako pjeva engleski jezik i za njega znate da ga pjeva naš čovjek. Upravo je Galoićev pjevački glas takav – nebrušen.

Tako legendarna „Don’t Let Me Be Misunderstood“, pjesma koju su Bennie Benjamin, Horace Ott i Sol Marcus napisali za Ninu Simone, a možda je ponajviše proslavila verzija The Animalsa, koju je Galoić u romskom duhu obradio na ovom albumu možda nosi u sebi taj kod želje jednog stranca koji želi izbjeći nerazumijevanje, iako je ono, samim time što je drukčiji, neminovno. Nije to jedina pjesma na engleskom na „Plesu slobode“, ali je maestralno izvedena kao svojevrsni nespretni došljački vapaj. Nedvojbeno je da je Galoić izuzetno dugo u stranoj sredini, no glazbeno, on je ono što bi nazvali ‘prvi čovjek’ – onaj koji je tek stigao i koji bi se htio uklopiti, ali mu ne ide.

S druge strane glazba koja ga prati nosi milijun boja, okusa i mirisa koji omamljuju osjetila i pričaju slojevitu priču kroz rakurs stereotipa koji je obično meta podsmijeha. U mom osobnom i profesionalnom slučaju kazano; recenzirao sam svojevremeno „Above the Roofs“ koji je u sebi imao daleko manje vokabularne nespretnosti, a sada nekako uviđam da je Galoić upravo od toga univerzalnog nedostatka svih stranaca napravio svoj osobni izvođački pečat koji ga na neki način izdvaja od mnogih i čini unikatnim.

Cijela ta stvar funkcionira i u suprotnom smjeru. Galoić je dovoljno izbivao da mu je i naša okolina vjerojatno postala strana, no zato glazbi na našem jeziku pristupa nekako puno otvorenije, neobazriv na granice i stilske skokove, kao da i ove prostore glazbeno romantizira kako bi to vjerojatno radio netko tko živi u Amsterdamu, Berlinu ili Parizu, jer ga ‘nešto vuče’ prema, ‘ajmo reći, ‘prapostojbini’.

U tom smislu album „Ples slobode“ uistinu to i jest što upućuje njegov naslov. Branko Galoić je svuda stranac i svuda se osjeća jednako strano, osim u glazbu u kojoj slobodno pleše onako kako on to želi. Potpuno neomeđeno, onako, po romski.

Valja i kad se čini da ne valja.

Ocjena: 8/10

(SuperPitch / PDV Records, 2021.)

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute