Modest Mouse ‘The Golden Casket’ – vrijedilo je čekati

U posljednjih desetljeće i pol stvarno nije lako biti fan Isaaca Brocka i njegove bande ‘skromnih miševa’ – svaki put kada uđu u studio izbace dobar, ako ne i odličan album, nakon čega uslijedi barem pet-šest godina čekanja na sljedeće diskografsko izdanje.

Modest Mouse ‘The Golden Casket’

“We Were Dead Before the Ship Even Sunk”, na kojem se ovom američkom bendu nakratko pridružio Johnny Marr, izašao je još 2007., a u međuvremenu smo dobili tek podjednako kvalitetni iako puno mračniji “Strangers to Ourselves”.

Novi materijal dobrim dijelom kao da negira zadnje spomenutu ploču i vraća Modest Mouse modernom, eklektičnom i blago ekscentričnom indie rocku, uz jasan autorski pečat u obliku Brockovih tekstova, tradicionalno pozicioniranih između nadrealnih poetskih slika i razoružavajuće iskrenosti.

“The Golden Casket” kreće poput nekog albuma LCD Soundsystema, sintesajzerima i pulsirajućim ritmom vođenom “Fuck Your Acid Trip” kojoj na refrenu pridodaju i malo sunshine popa bliskog Drumsima ili Rolling Blackouts Coastal Feveru. Gitare u “We Are Between” lako bi vas mogle natjerati da pomislite kako je Marr još uvijek s njima, dok narednu “We’re Lucky” iz prosjeka izvlači fantastična dionica na trubi.

“Walking and Running” i “The Sun Hasn’t Left” daju naslutiti kako bi otprilike zvučali Talking Heads da su i dalje na okupu, “Wooden Soldiers” nije predaleko od nečega što bi snimio Tom Waits, a “Transmitting Receiving” djeluje poput bjegunca sa slavnog debija Briana Ena “Here Come the Warm Jets”.

Kao i na većini ranijih izdanja, Modest Mouse i ovoga puta imaju nekoliko pjesama koje ih dovode u društvo Flaming Lipsa i njima sličnih neopsihodelika (“Lace Your Shoes”, donekle i krautrockom obojana “Leave a Light On”), poslije čega čitavu stvar privode kraju s “Japanese Tree”, križancem punkerskih gitara i kičastih 80’s klavijatura, te silovitim krešendima ispunjenom “Back to the Middle”.

Za kraj bih još jednom izdvojio “Lace Your Shoes”, tekstualno možda najljepšu i najdirektniju pjesmu koju je Brock ikada napisao. Ista je zamišljena kao niz poruka upućenih njegovoj kćeri, točnije pokušaja da i sebi i njoj objasni sve što će im donijeti život, bilo da je riječ o dobrim stvarima ili onima od kojih je, koliko god želio, neće moći zaštititi.

Ocjena: 9/10

(Epic / Menart, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X