Teško je reći bi li koncert održan u londonskom Alexander Palaceu 2018. godine ugledao svjetlo dana da svijet nije zatvorila pandemija koronavirusa. Nekako ‘Education Entertainment Recreation’ u toj konstelaciji stvari dolazi kao svojevrsni dug obožavateljima – podsjetnik da je bend tu s njima, da misli na njih, iako ga nema na pozornicama.
Obzirom da je prošli live album neobičnog naslova „∑(No,12k,Lg,17Mif) New Order + Liam Gillick: So it goes..“ bio namijenjen fanovima koji su željeli čuti neke rijetko ili nimalo izvođene pjesme u kombinaciji s orkestrom od 12 sintesajzera, novi live album „Education Entertainment Recreation“ donosi best of presjek New Ordera i neizostavnog Joy Divisiona.
Teško je reći bi li koncert održan u londonskom Alexander Palaceu 2018. godine ugledao svjetlo dana da svijet nije zatvorila pandemija koronavirusa. Nekako „Education Entertainment Recreation“ u toj konstelaciji stvari dolazi kao svojevrsni dug obožavateljima – podsjetnik da je bend tu s njima, da misli na njih iako ga nema na pozornicama. U tom smislu se može i pronaći opravdanje za čak tri live albuma koji su se nanizali nakon posljednjeg studijskog „Music Complete“ iz 2015. godine.
„Education Entertainment Recreation“ čini se kao vrhunac svega navedenog u njegovom naslovu; edukacija o najvažnijoj britanskoj post-punk skupini, kao i vrhunac zabave, time i rekreacije na mamutskom plesnom gigu pred oduševljenom londonskom publikom koju je i Bernard Sumner u par navrata upitao s pozornice zabavlja li se u potpunosti. Koncert uzvišeno započet Wagnerovom „Das Rheingold: Vorspiel“ s nastupom je ušao meko, sporo i nenametljivo sa „Singularity“ koja i na posljednjem studijskom albumu prerasta u plesni nabijeni broj zahvaljujući suradnji s Tomom Rowlandsom iz Chemical Brothersa. ‘Edukacija’, odmah na početku, a to je da New Order itekako znaju zavarati, spustiti loptu na zemlju, te potom još više iznenaditi.
„Regret“ i „Love Vigilantes“ osigurale su zlatni niz u tom prvom, udarnom dijelu koncerta, no uzlazna putanja dizanja raspoloženja bio je imperativ mančesterskih legendi te večeri. „Ultraviolence“ s drugog albuma „Power, Corruption & Lies“ vodio je do Joy Divisiona i pjesme „Disorder“, a potom se opet išlo s provjerenom adutom „Crystal“ da bi se s „Academic“ Bernard Sumner, Stephen Morris, Gillian Gilbert, Phil Cunningham i Tom Chapman ponovno vratili recentnom „Music Complete“ albumu. S istog je ubrzo odsvirana i „Tutti Frutti“, ali je prije toga zakotrljan hit „Your Silent Face“.
No sve navedeno kao da je bilo samo zagrijavanje za plesni electro naboj koji je uslijedio sa „Sub-culture” i „Bizzare Love Triangle“ (koja otvara drugi CD ovog izdanja) i jedno, slobodno se može reći, dugo adrenalinsko finale na kojem su se između ostalih još našle „Vanishing Point“, „The Pefect Kiss“, „True Faith“ i „Temptation“ i koje su ‘kuhale’ sve do „Atmosphere“ Joy Divisiona zamišljene kao nužno rapidno usporavanje tempa pred kraj, ali je ona pak (sasvim očekivano) prerasla u još jedan zvučno zapisani dokaz himnične magije i zbornog pjevanja koju sa sobom nosi.
„Atmosphere“ je dakako bila tek uvod u odjavni Joy Division triptih koji su New Order te večeri priredili publici u Alexander Palaceu. Druga kultna stvar koja je uslijedila bila je „Decades“ za koju se negdje do 2016. činilo da joj se New Order nikad neće koncertno vratiti, a te godine su je izveli mančesterskoj publici na Castlefield Bowlu. Dvije godine kasnije u Londonu već je bila neizbježni adut pred posljednju „Love Will Tears Us Apart“ koja je (treba li to uopće reći?) i te večeri poderala mnoge duše i dovela ovaj veličanstveni koncert do finalnog krešenda.
„Education Entertainment Recreation“ tako je novi dokaz zimzelenosti zvuka New Ordera (dakako i Joy Divisiona), tj. još jedan kvalitetni koncertni otisak jedinstvene grupe koja je odredila put i način kako rock pretopiti u plesni pop, te istovremeno i jednom i drugom dati uzvišenije značenje, a ne ih ukaljati u blato.
Ocjena: 9/10
(Warner / Dancing Bear, 2021.)