Marvel Studios i Disney+ u koprodukciji su izbacili svoj najbolji uradak do sada, koji je dostojan nastavak na blockbustere s velikog platna i nezaobilazan uvod u buduće Marvelove projekte.
Kada su 2011. za potrebe ekranizacije stripova o Thoru, nordijskom bogu grmljavine, za glavne uloge odabrana dva relativno nepoznata glumca, mislim da producenti nisu ni sanjali kakav će im uspjeh donijeti Chris Hemsworth koji je odabran za ulogu Thora i Tom Hiddleston u ulozi Lokija. Još su manje očekivali da će Hiddleston toliko osvojiti publiku (koja će npr. reagirati ovacijama nakon svake njegove rečenice još na Comic-Conu 2013.) da će biti teško poimati ga kao negativca i mutikašu kakav je njegov originalni lik u stripovima.
Dakako, Marvelov (a i mitološki) Loki ima svoju pozadinsku priču i dubinu karaktera, kao usvojeni sin Odina (Anthony Hopkins), a skoro deset godina nakon svog prvog pojavljivanja u ovim superherojskim filmovima, napokon je dobio seriju u kojoj je on protagonist i u kojoj je dublje istražen njegov prevrtljivi, ali ipak ne pretjerano negativni karakter. Pozitivno i negativno, kao i ljepota, nalaze se u oku promatrača, a dok promatramo Hiddlestona u ovoj ulozi, vrlo lako može i same gledatelje zavesti i uvjeriti da je to što ih iskorištava za svoj krajnji cilj ustvari dobro za njih.
Serija “Loki” bavi se putovanjem kroz vrijeme pa se samim time ne nastavlja na posljednji film u kojem smo vidjeli lik Lokija (“Avengers: Endgame”, 2019.), nego na prvi film iz serije o toj grupi superjunaka “The Avengers” iz 2012., odnosno na scenu u kojoj Loki ukrade plavi teserakt i nestane. Danas četrdesetogodišnji Hiddleston stoga je morao biti pomlađen pomoću specijalnih efekata u prvoj epizodi serije, što je odrađeno besprijekorno. Općenito, u čitavoj seriji efekti su na razini dugometražnih filmova, što i nije pretjerana novost u televizijskom svijetu, ali vrijedi isticanja kada je prijelaz između glumaca i tzv. green screena gotovo neprimjetan pa je scenografija, uz kostime i šminku, među najjačim adutima ove produkcije, a i originalna glazba Natalie Holt odlično se uklapa u radnju o čuvarima protoka vremena zaposlenih u agenciji Time Variance Authority (TVA).
Da bi televizijska magija bila potpuna, potrudila se odlična glumačka ekipa pod paskom redateljice Kate Herron, koja je radila i na prvoj sezoni britanske serije “Sex Education” (2019.–danas). Uz Hiddlestona, iznenađujuće dobro se u “ozbiljnoj” ulozi našao komičar Owen Wilson kao Mobius, a osim njih dvojice svakako se ističe i Wunmi Mosaku kao Hunter B-15, koja je iz pomalo generičke uloge “opakog vojnika” (tj. vremenskog policajca) uspjela izvući maksimum. Najslabija glumačka karika je Sophia Di Martino, što nikako ne znači da je loše odigrala ulogu Sylvie (pogotovo ako uzmemo u obzir da je na setu između snimanja dojila), ali bi po šarmu i zavodljivosti trebala parirati Hiddlestonu, a budimo iskreni, jako je malo glumica koje bi to uopće mogle.
Najveća zamjerka ovoj seriji je njezina dužina, odnosno kratkoća. Ima samo šest epizoda pa se razvoj svih likova, a pogotovo Lokija, ponekad čini pretjerano ubrzan. U okviru ostalih Marvelovih produkcija ima nešto nedosljednosti (npr. Lokijevo putovanje kroz vrijeme se promatra kao zločin, odnosno nexus event, koji kreira novu vremensku liniju, ali kad isto to rade Avengersi, to nije vremenski zločin, iako je jedan od razloga zašto oni putuju kroz vrijeme to što im je Loki ukrao teserakt), ali radnja serije postavlja temelje i za drugu sezonu, čija je produkcija potvrđena, i za nove filmove iz Marvelovog kinematografskog svemira, poput “Spider-Man: No Way Home” (premijera u prosincu ove godine), “Doctor Strange in the Multiverse of Madness” (premijera u ožujku 2022.) i “Ant-Man and The Wasp: Quantumania” (premijera u veljači 2023.), koji su već u svojim naslovima otkrili kako bi se radnja prve sezone “Lokija” mogla razriješiti. U svakom slučaju, te činjenice ne umanjuju kvalitetu same serije i za drugu sezonu letvica je postavljena jako visoko.
Ocjena: 9/10
(Marvel Studios, Disney+, 2021.)