U maniri američkog juga i starih seoskih fešta niknuo je novi blues festival na karti Istre – Dvigrad Blues Festival koji je svoja vrata otvorio točno u podne u nedjelju u kanfanrskom Parku na Placi, dakle u samo centru pitoresknog istarskog mjesta.
Središnji prostor koji je uz sve anti-Covid mjere primao oko dvjestotinjak ljudi bio je prilično šaroliko poprište događanja na kojem se lokalni živalj miješao s bikerima i znatiželjnim turistima koji su kusali i lokalni pršut i sir uz zvuke bluesa domaćih glazbenike tijekom dana dok pozornicu nisu zauzeli inozemni headlineri, Britanac Ian Siegal i talijanski Mike Sponza Band.
Možda je za opis svega najbolje kazati da je pivo popijeno već u ranim popodnevnim satima i da su potom na brzinu nabavljane nove zalihe, tj. ispražnjeni su vjerojatno svi lokalni dućani, pa je prvo izdanje Dvigrada imalo u ponudi i širok izbor tog hmeljnog napitka, što dakako nije slučaj s festivalskim događanjima koja su obično ugovorno vezana za jednog distributera.
„Bojim se da bi se za Festival moglo pročuti“, rekao nam je Edi Maružin kao organizator što bi u šali mogli prokomentirati kao „Istrijanske muke“, jer, eto, koliko god bi on možda želio da Dvigrad Blues Festival odiše skromnom lokalnošću, nikad ne može biti siguran da se stvar neće omasoviti, ili „izmaći kontroli“. Prvi uhvaćeni nastup bio je onaj Igora Djekea, odnosno Harp Explosiona u kojem je spomenuti vrsni vinkovački usnoharmonikaš, koji je donedavno bio redovni član na koncertima Discipline kičme, u ulozi one man banda. Potpomognut ritam sampleovima Djeke je palio svojim dobro poznatim polu-distorziranim zvukom usne harmonike kako je palio i zvizdan ovog prolongiranog ljeta kojeg slobodnom možemo okarakterizirati onim „dugo i toplo“ epitetima.
Nakon kratkog, efektnog i adrenalinom prožetim nastupom Harp Explosiona došao je red na još jednog domaćeg usnoharmonikaša – Tomislava Golubana iz Zagorja. O tome koliko je Goluban cijenjen izvan naših granica svjedoči nedavno osvajanje brončane nagrade najboljeg instrumentalista Global Music Awardsa. No shvatila je i publika iz Kanfanara da pred sobom ima vrsnog instrumentalista koji ju je proveo kroz svoj opus u koji je bio ubačen i klasik „House Of Rising Sun“, no autora ovih redaka posebno je dojmila Golubanova posveta pokojnom Bošku Petroviću i izvedba „Mr. B“, skladbe s istoimenog albuma iz 2007. godine koji je snimio sa svojim Little Pigeon’s Forhill Blues bendom.
Potom se glazbeni program preselio na malu bočnu pozornicu gdje je nastupio etno sastav Paljarice predvođene Mauriziom Mirkovićem, jer može u Istri biti blues festivala, ali bez zvuka sopila ne može proći, pa je Dvigrad Blues Festival u tom dijelu donio autohtono istarsko ozračje. Na to se nadovezao Edi East Trance Blues – najpoznatiji blues bend iz susjednih Maružina, dakako pod liderstvom Edija Maružina koji je desetljećima predvodio Gustafe.
Edi East Trance Blues je suprotnost Gustafa. Zvučno to nije ‘štala’, već više sporo i teško kotrljanje koje ruši koncepciju ‘štale’, ali zato pruža autohtonu domaću blues priču – svojevrsni preokret na zagasite tonove i kloparajući ritam sporijeg tempa, ali s dosta snažnih momenta koji mogu proizvesti katarzu druge vrste.
S odjavom Edi East Trance Bluesa u Kanfanru, i potpisnik ovih redaka se oprostio od Dvigrad Blues Festival i zaputi se prema Puli. O tome kakvu moć za zapaliti publiku posjeduje Mike Sponza Band nedavno sam pisao s njihovog nastupa u Zaboku. Za pretpostaviti je da je u Kanfanaru, obzirom na brojnost publike, moglo biti jedino bolje.
Dragi Edi, izgleda da će ipak pročuti. Ako Dvigrad Blues Festival iduće godine krene u svoje drugo izdanje, Placa bi lako mogla pucati po šavovima.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.