Denis Villeneuve imao je dovoljno povjerenja u svoju viziju kao i integriteta da je ne kompromitira jeftinim podilaženjem publici stasaloj na konstantnim eksplozijama i distrakcijama koje čine kost i meso filmova iz franšiza Marvelovog univerzuma.
Filmski izleti na pješčani planet Arrakis, izvorno izmaštan u klasiku znanstveno-fantastične književnosti “Dune” Franka Herberta davne 1965., dosad se nisu pokazali posebno uspješnima. Sredinom sedamdesetih zadaće prenašanja Herbertove uobrazilje na filmsko se platno odlučio prihvatiti Alejandro Jodorowski, redatelj fantazmagoričnih klasika kao što su avangardni vestern “El Topo” (1970.) te “The Holy Mountain” iz 1973. godine. Ovaj je projekt pod teretom neobuzdane ambicije nažalost neslavno propao, a kao spomenik tom pokušaju ostaje nam jedan od najboljih dokumentaraca prošlog desetljeća “Jodorowsky’s Dune” (2013.) redatelja Franka Pavicha.
Desetak godina nakon Jodorowskog istog posla prihvatio se i David Lynch. Za razliku od prethodnika, on je film uspio snimiti, ali rezultat je bio toliko ispodprosječan da se redatelj naknadno odrekao svog uratka i pokušava ga protjerati u zaborav. Trebalo je proći više od tri i pol desetljeća do sljedećeg pokušaja ekranizacije, a pravim čovjekom za taj posao pokazao se kanadski filmaš Denis Villeneuve koji je nakon pozicioniranja u žanru science fictiona filmom “Arrival” (2016.) svoj status godinu dana kasnije zacementirao režiranjem nastavka “Blade Runnera” Ridleyja Scotta, a premda je naslov podbacio na blagajnama, film postiže dovoljno visoku razinu tehničkog umijeća kao i uspjeh kod kritike da bi mu u ruke pala i adaptacija “Dine”.
“Kada dar nije dar?”, pita računalnom tehnologijom u groteskno ugojenu masu pretvoreni Stellan Skarsgård kao barun Vladimir Harkonnen svog jednako ćelavog pobočnika Glossua Rabbana (Dave Bautista), pritom misleći na potku filma u kojem Car predaje upravljanje planetom Arrakis u ruke kuće Atreides i njezinog poglavara vojvode Leta (Oscar Isaac) čiji uspon predstavlja sve veću opasnost za vrhovnog vladara. Ta zadaća može izvršitelju donijeti veliku nagradu u obliku neizmjernog bogatstva, ali ako dovoljno stvari pođe po zlu može lako označiti i njegov konačni pad.
Moglo bi se reći da se u sličnoj poziciji kao i Leto našao i Villeneuve. U njegovim se rukama našao klasik s velikom bazom obožavatelja koja seže kroz nekoliko generacija i ako dobro odigra svoje karte mogao bi stvoriti megahit u rangu serijala Lord of the Rings Petera Jacksona ili – usudimo li se reći? – Star Wars. S druge strane, ako ne uspije lako se može pridružiti pješčanom groblju koje prekriva pokušaje Jodorowskog i Lyncha. No, Kanađanin se nije dao lako uplašiti. Imao je dovoljno povjerenja u svoju viziju kao i integriteta da je ne kompromitira jeftinim podilaženjem publici stasaloj na konstantnim eksplozijama i distrakcijama koje čine kost i meso filmova iz, primjerice, Marvelovog univerzuma.
Umjesto toga Villeneuve, kao i u “Blade Runner 2049”, ide polako i stvara atmosferu pridajući pažnju i sitnim detaljima, ali i grandioznim vizualima golemih letjelica, brutalističke arhitekture i, naravno, pješčanih crva. Za razliku od Lyncha, on ne pokušava ugurati cijeli sadržaj u jedan cjelovečernji film, već u ovih 150 minuta tek postavlja teren za fabulu koja će se zakuhati i rasplesti u narednom nastavku ili više njih. Oni s kraćim rasponom pozornosti možda će zijevati kao i kad su gledali “Blade Runner”, ali ovo nije film u kojem nakon bučnog sukoba grupa superjunaka spašava svijet. U Herbertovom svemiru spasitelji su oni koji donose i prokletstvo. Case in point, reklo bi se, ovdje je Paul Atreides kojeg možda i pomalo iznenađujuće sjajno utjelovljuje Timothée Chalamet. Pridružuje mu se i snažna glumačka podjela koju osim dosad spomenutih čine i zvijezde poput Jasona Momoe, Josha Brolina, Zendayje, Rebecce Ferguson i Javiera Bardema.
Villeneuveov “Dune” dolazi u razdoblju kad su epski filmovi postali rijetkost jer je virus otjerao ljude iz kinodvorana. Očekivanja na blagajnama na kraju prvog vikenda svakako su stoga visoka, ali sve i da film iznenađujuće podbaci, barem jedan nastavak koji bi trebao zaključiti radnju iz prve knjige ne bi trebao biti upitan. Ipak, budući da rad na njemu nije još započet, sigurno ga ne treba očekivati prije 2023. godine. S obzirom na viđeno u početnom poglavlju, s napetošću iščekujemo sljedeće, a ostaje za vidjeti hoće li se projekt pretvoriti u franšizu ili tek zadovoljavajuću ekranizaciju temeljne priče.
Ocjena: 9/10
(Warner Bros. Pictures, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
