Razgovor s profesorom estetike, filozofije, psihoanalize i kazališta, Michelom Nebenzahlom, nedavnim gostom Test! festivala.
Sedamdesetdvogodiši profesor Michel Nebenzahl zrači zaraznom pozitivnom energijom i duhom propitivanja i pobune protiv nepravde koja se ne prestaje gomilati, pa tako i niti njegova strast za pobunom iz svih raspoloživih umjetničkih oružja ne jenjava. Unazad šest godina, profesor Nebenzahl je svake godine u Zagrebu i svoje veliko znanje nastoji prenijeti studentima koji u sklopu Test! festivala prikazuju svoje radove.
Michel Nebenzahl podučava estetiku, filozofiju, psihoanalizu i kazalište (s naglaskom na Shakespearea) od 1974. kada je postao profesor na Sveučilištu Paris-Ouest Nanterre La Défense. Prijelomne godina 20. Stoljeća, 1968. i 1969., proveo je podučavajući na Sveučilištu u Katmanduu u Nepalu. U svojoj kratkoj glumačkoj karijeri igrao je Shakespearea i Čehova. Profesor Nebenzahl kao pedagog podučavao je glumu na Theatre national de Chaillot i Theatre national de Bretagne te je na svom sveučilištu 1999. osnovao studentsku kazališnu školu. Radio je s više od 150 studenata glume.
Na prijelomu milenija posvetio se radu s kažnjenicama u zatvoru u Rennesu što je rezultiralo njegovim autorskim dramskim tekstom o njihovom životu i nagradom za istraživački kazališni rad u Lausanni. Zaslužan je za osnivanje kazališnog istraživačkog centra u talijanskom Ostuniu, a 1978. njegov je rad “Sjećanje na Okcident: estetika i logika dominacije” uvršten u nacrt “Rimskog kluba”. Drugi zapaženi radovi su mu “Histerija, između mita i mitologije” objavljen 1983. u „Journal for Biomedicine and Pharmacology „, “Pozornica i vrijeme” objavljen 1992. u „Esquisses psychanalytiques“. Između 6 članaka koje je napisao za „Encyclopédie philosophique“ sam ističe onaj naslova “The absolution of art”. U sklopu Test! festivala održao je predavanje/razgovor na temu “Apokalipsa spolova u umjetnosti u paraleli s Okcidentom danas” čiji fragmenti probijaju i kroz ovaj razgovor.
Čime ste trenutno preokupirani u svom radu koji je ispunjen putovanjima i različitim studentskim kazališnim trupama s kojima radite?
Michel Nebenzahl: Projekt „Changing Horizonts“ bavi se problematikom migracija naroda koji dolaze na područje Europske Unije i načinima njihove integracije. Kao primjer mog rada može poslužiti iskustvo od prije dvije godine koje sam doživio u Senegalu u sklopu projekta realiziranog u sklopu IUTA (međunarodna asocijacija studentskih kazališta) za koju radim već oko 15 godina. Na poziv Ousmanea Diakhata koji je voditelj studentskog teatra u Senegalu i jedan od značajnijih kazališnih redatelja u cijeloj Africi napravio sam radionicu na temu pjesama slavnog francuskog pjesnika Rimbauda (ljubavna veza s Verlaineom u mladosti i prijateljstvo s čovjekom koji će nakon pjesnikove smrti postati Haile Selassie). Svega pet dana smo radili na probama i upoznao sam doista izvanredne mlade ljude zbog kojih se nadam da će projekt ipak zaživjeti. Mogao bih satima pričati o tome kako smo na različite načine pokušavali doći do realizacije projekta, ali nije nam bilo pomoći. Naravno to je političko i umjetničko pitanje. Jedan mladi glumac, koji je bio vođa grupe od njih petnaest, rekao mi je kako problem migracija od njih nećemo doživjeti. Kada je rekao kako je njihov cilj ostati u svojoj zemlji i postići nešto, to je bilo upravo ono na čemu se temelji moj rad. Projekt u Senegalu mi je strašno važan jer nastoji konvertirati migracijski problem u lokalnu i međunarodnu produkciju. Sve što se koristi u kazališnoj produkciji je lokalnog porijekla, ručni rad prvenstveno koji je posvuda gotovo u potpunosti neutraliziran od strane kineskih proizvoda. Dalje>>