Kreativna suradnja bračnog para u koreografiji, režiji, libretu, kostimima pa i sceni obilježit će ‘Spartak’ balet koprodukcije dvaju HNK. Veza Rijeke i Zagreba i u kolikoj mjeri je riječ o suradnji umjetnika obje kuće prostrla je na pozornicu baletnu predstavu iznad očekivanja. Poklonici baleta pamte fascinantne premijere baleta ‘Petar Pan’ i ‘Gospoda Glembajevi’ pa su njihova očekivanja možda bila drugačija.
S prelaskom uvertire na podizanje zastora s odmjerenim zovom vojničke trube, pojava Rimljanjina odmah je ‘usvirala’ estetski upitnik, pripada li ovo nekoj dalekoj, samurajskoj estetici. Prikaz gladijatorske borbe koja je netom uslijedila posve je ispunila očekivanja o tome kakva će uslijediti borba kroz dva sata i dva čina.
Odmah je bilo jasno kako je koreografija zreli suvremeni balet koji će se susresti s elementima bijelog baleta tek u segmetima pokazivanja na balu. Osjećaj slobode tijela u ta dva baletna izraza su potpuno oprečni i sukob je jednostavno neizbježan što je za revolucionarnu priču kakva je “Spartak” izvrsno poentirano. Posve bi bilo krivo zaključiti da su rimski establišment i Spartakovi pristalice plesali svak svoju struju.
Prva patricijka koja je to nepobitno osporila je Rieka Suzuki u ulozi Eutibid, koja privučena Spartakovom karizmom potajno financira ustanak. Ponovno duhovita intervencija kostima stavlja pred nju težak zadatak neproporcionalnih intervencija do grotesknih aluzija na tajnu policiju i najpoznatiju sprdnju na istu, u liku Her Flicka. Nevjerojatno je kako isto odjelo istovremeno može i tako nasmijavati i laskati onog kome je namijenjeno. Opet bi potpuno pogrešno bilo zaključiti da je maestra tehnike, zaslužena prvakinja baleta HNK-a Zagreb s fantastičnom izražajnošći Rieka Suzuki i jednom jedinom trenu dala naslutiti da možda ne vlada potpuno svojim pokretom. Susret bijele i moderne baletne estetike kroz njenu izražajnost mogu biti u zajedništvu.
Kostimografija je do kraja bila u službi plesača i sjajno duhovita. Sjajan Vid Juračić koji se iz najavljivača Luperkalija transformirao u zmiju izuzetno je vladao scenom koja je raskošnošću i pojavom samog Pana bila zahtjevno polje žeravice. Kasnije u povijesti pretvorene u fašnik, Luperkalije su bile opako divlje praznikovanje sa žrtvovanjem dva jarića i psića, po dva mlada svećenika – obično iz aristokratskih obitelji, nakon čega bi se svećenici Luperci presvukli u odranu kožu žrtava i počeli trčati po gradu udarajući građane Rima štapom. Srećom ili nažalost taj segment poganstva nije imao priliku biti dočaran plesom upravo zbog veta bijelog baleta i ranije spomenutog balskog momenta.
Glazba Arama Hačaturijana prirodno cijelo vrijeme predstave tjera misli u toplinu Kalifornije i zlatnog doba Hollywooda, iako, prema biografiji nema podatka da je ikad imao zapadnu karijeru. Glavna glazbena tema Spartaka provlači se kroz cijelo dijelo i podsjeća na sve od krimića do drama, pa čak i westerna u kojima je zasigurno bila “posuđivana”. Punokrvni pripadnik dvadesetog stoljeća, kada je kazalište istisnuto iz srca zbivanja svim drugim vidovima zabave, i sad u 21. stoljeću je dobra garancija dobre baletne predstave. Predstave koja je zaokruženo dobra, u kojoj glavne uloge Takuya Sumitomo i Natalia Kosovac ne nose sav teret uspjeha već sjajno dominiraju sveukupnim uspjehom.
Jiri Bubeníčekd i Nadina Bubeníčekd Cojocaru, kao autorski par Spartaka u HNK-u su uspjeli podijeliti s publikom otvoreniju veliku baletnu predstavu koja će brojnim plesnim kolektivima donijeti još mnogo lijepih trenutaka. Iako ujednačena izmjena secena borbi i slavlja te liričnih i ciničnih koreografija ljubavnih intriga, ipak su potonjima dali dominirajuću prednost nad pričom.
Glazba je tu prilagođena plesu u korist emocionalnog pred povijesnim. Lik poput Eutibidinog dečka s početka te priče ne može se iščitati u orginalnom sinopsisu djela, međutim, karakter bezkralježnjaka u modernom plesu je više nego dobrodošao prizor. Ansabl je velik, izmjene prizora dinamične i posvetiti svima jednaku pažnju bilo bi nemoguće.
Integralna Hačaturijanova glazba za balet “Spartak” u ovom djelu nje praćena. Najpoznatija skladateljeva kompozicija “Ples sablji”, sigurno je bila upotrijebljena u nekoj jurnjavi Toma i Jerrya ili sličnog crtića, dodan je glazbi kao slobodna interpretacija autora predstave. Ovaj popistički potez u tom trenutku predstave izgleda i djeluje znatno bolje nego što izgleda napisano. Budimo realni, sjajna onomatopeja tankih oštirca koje se međusobno ližu je predobra skladba, i bilo bi šteta ne upotrijebiti ju, bez obzira što ne pripada kontekstu rimskih kratkih mačeva koji udaraju tupo i jetko zveče.
Zvuk orkestra HNK pod ravnanjem Valentina Egela je simfonijski raskošan s neodoljivim udaraljkaškim pojačanjima u obliku ksilofona i bubnja. U nekom malom prostoru dirigentske slobodne intervencije u partituri djelo je možda posvijetljeno holivudskim svjetlima, no za to bi trebalo poslušati dobru snimku armenske ili moskovske radio produkcije iz originalnog vremena djela, a koje prikupljaju patinu već približno 70 godina. Intrigantnom zamijećena izmjena instrumentalne podloge flauti kod robova i violina kod vladajućih patricija možda je originalna ideja skladatelja, ali i uvriježeni kanon prikaza likova kroz stoljeća operne umjetnost čije je balet tek dijete, koje se po potrebi može odbaciti. Dramatična i raskošna završnica timpana svakako ostavlja Hačaturijana na tražilici kao knjigu sa straničnikom koja je negdje ostala za kasnije.
Završnica “Spartaka”, kreacije relativno malog tima od osam ljudi, a koji je premijerno izveden u petaK27.siječnja 2023. u Zagrebu, jednako je snažna i dirljiva. Nakon duge pauze, povratak u publiku teatra je bol pomIješana s uzbuđenjem. Bol prvenstveno zbog brojnih naglih odlazaka velikih umova i umjetnika u posljednje vrijeme. “Spartak” je uzbudljiv, treba ga pogledati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
