Album bivšeg gitarista Fleetwood Maca je mala škola stare pop škole i odgovor na pitanje zašto popularna glazba prestaje biti dobno usmjerena.
Već dulje vrijeme popularna muzika nije samo glazba za mlade, pada mi na pamet prvo Johnny Cash koji je svojom serijom “American Recordings” uspješno redefinirao svoju karijeru. Zatim je slično učinio i Bob Dylan i još neki, a netom prije svog 72. rođendana 2021. godine uspješan umjetnički “facelift” je učinio dugogodišnji bivši gitarist grupe Fleetwood Mac – Lindsey Buckingham. Njegov istoimeni album je istovremeno i njegova osobna karta, što zvuči čudno ako znamo što je sve impozantno učinio u svojoj višedesetljetnoj karijeri.
Ovdje je sve to – na jednom mjestu, pod njegovim imenom, sve što zna i može u manje od 40 minuta, uglavnom sam komponirao, odsvirao, otpjevao i producirao. Njegov istoimeni album je mala škola stare pop škole i odgovor na pitanje zašto popularna glazba prestaje biti dobno usmjerena. Paradoksalno, njegov prvi službeni solo-album “Law and Order” zvuči umornije i bremenitije, od ovog lepršavog uratka, kao da “Law and Order” Buckingham nije napravio nakon albuma “Tusk” Fleetwood Maca i prije albuma “Mirage” također Fleetwood Maca, dakle u vrhunskoj formi, u najboljim godinama i u naponu snage. Kao da istoimeni album “Lindsey Buckingham” nije nastao nakon ozbiljnih problema sa zdravljem. Buckingham je slušatelja uspješno uvjerio da je mladić u najboljim godinama.
Ovaj školski sat hipermelodične, prijemčive i nikad banalne pop-muzike je ujedno i proslava tradicije Eaglesa (“Time” doziva “Tequilu Sunrise”), Beach Boysa (ambijentalna “Dancing”) i matičnog Fleetwood Maca. S druge strane “Swan Song” pokazuje Buckinghama kao vrhunskog gitarista koji sluša modernu muziku koju bez problema uklapa u svoje umjetničke vizije. Da parafraziram Iliju Čvorovića: “Mala je ova popmuzika kolike su njegove vizije”.
Album nudi brzopotezni eskapizam produljenog trajanja. Iako udara na prvu, posvete palim borcima su izvedene s mjerom i ukusom. To je raspjevani orkestrirani lo-fi pop koji, iako skrojen uglavnom kod kuće, tako posložen kao da ga svira filharmonija i vjerojatno bi, da je izdan s Fleetwood Macom, bio još jedan mega-seller u njihovoj ionako impresivnoj diskografiji.
Nažalost, iako po načinu pisanja. sviranja i produciranja pjesama Buckingham može i mora biti uzor budućim generacijama, njegova jezičina mu je najveći protivnik na putu da mu solo-karijera zasluženo bude u ravni s Fleetwood Macom. Recentne Lindseyeve izjave o bivšoj kolegici Stevie Nicks nisu nimalo džentlmenske, niti spadaju u domenu pristojnosti, već više elementarnog bezobrazluka.
Zato je “Lindsey Buckingham” mnogo bolja verzija njegovog autora, a od bezobrazluka je na trpezi tek bezobrazno dobar pop (možda i poneki stih).
Ocjena: 9/10
(Rhino / Dancing Bear, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
