‘I Glow’, nagrađivani album Željke Veverec aka Je Veux, dobio je svoje vinilno izdanje koje će u četvrtak, 10. veljače, promovirati koncertom u Vintage Industrial Baru. Tim smo povodom sa Željkom popričali o samom albumu, kreativnom odnosu s njezinim suprugom i glazbenim partnerom Tonijem Starešinićem, planovima s Mangrooveom te, prilično neizbježno, životu u vrijeme pandemije.
Ovoga vikenda dodijeljene su Rock&Off nagrade na kojima si prošle godine pomela konkurenciju. Koliko su ti značila ta priznanja i što su ti donijela? Nagrade se najčešće odražavaju na povećanom broju ponuda za svirke, a njih u zadnje vrijeme baš i nema.
Željka Veverec: Da, prošli Rock&Off bio je stvarno za mene spektakularan, žao mi je što je situacija bila takva da nije moglo biti više ljudi, ali, da, zaista sam prošle godine kući odnijela dosta ‘rogova’ i moram priznati da me to jako razveselilo i nekako nakon cijele godine, izolacije i svih problema baš dalo neku nadu. Sve su mi nagrade stvarno jako drage, ali istina da sam se baš razveselila što sam postala i Prasak godine, a to mi je iskreno donijelo i malu Rock&Off turneju što je ljeto učinilo prilično radnim i na tome sam zahvalna.
Taj covid nas je sve ranio i ostavio neke neizbrisive tragove. Uvijek je teško biti glazbenik osobito ovog našeg kova, a sada u ovim vremenima za neke je to postalo i nemoguće.
Jesu li te, nakon Rock&Offa i Porina, više puštali na radiju? To pitam zato što većina radijskih urednika i dalje ignorira domaće izvođače koji pjevaju na engleskom.
Željka Veverec: Pa čini mi se da sam medijski postala vidljivija i da neki ljudi jesu obratili više pozornosti na moju glazbu, kod mene postoji i taj dio glazbenog djelovanja na hrvatskom, pa su mogli ipak izabrati nešto od mojih stvari, ako već odbijaju engleski. Nešto mi se čini da se jesu pojačale neke vrtnje, ali možda ne dovoljno za recimo nekog tko je osvojio Rock&Off za pjesmu godine – mislim da bi se po tome „Lovable“ mogla komotno vrtjeti puno više i na puno više mainstream medija.
Na albumu se nalaze pjesme koje si pisala od kraja devedesetih naovamo. Po kojem ključu si birala koje ćeš od njih uvrstiti na „I Glow“? Većina mi djeluje dosta introspektivno, da li je to možda bio jedan od kriterija?
Željka Veverec: Pa zapravo na albumu je samo jedna pjesma koju sam napisala 1998. i to je „The First Song“ koju sam jedinu, i to s namjerom, izvukla iz nekog, nazovimo to, prašnjavog ormara. Sve ostale pjesme na albumu nastale su 2018. i 2019., a nisam imala nešto puno izbora – pjesme su nastajale, nije ih bilo gomilu i kad sam osjetila da je priča zaokružena i da su pjesme dovoljno dobre to je to. One sve nose u sebi introspekciju i često sam govorila da je to neki moj dnevnik glazbenog i životnog odrastanja, moj best of.
Jeste li neku od njih ikad razmišljali snimiti s Mangroove? Koja bi po tebi bila glavna razlika između pjesama s „I Glow“ i, primjerice, onih s albuma „Srce“ ili „Sami“?
Željka Veverec: Kad sam krenula u svoj album nisam još bila sigurna hoće li to biti hrvatski ili engleski i napisala sam dvije pjesme na hrvatskom. Jedna od njih („Dvoje“) je završila na albumu „Srce“. Jezik me dosta vraćao u Mangroove. Razlika možda i nije tako velika kako ljudi na prvu percipiraju jer poslušate li „Put na Mjesec – Trip to the Moon“ ili „Very Rare Condition“, to su pjesme koje komotno mogu stajati i na albumu „I Glow“. Jezik radi veliku razliku, a onda opet ne mogu puno pobjeći od sebe i glazbe koju imam u sebi, ali pokušat ću više na sljedećim albumima. Zapravo nadam se da neću bježati od sebe nego ulaziti možda dublje i istražiti novu stranu sebe.
U kojoj mjeri je tvoj suprug i glazbeni partner Toni Starešinić imao utjecaja tijekom rada na „I Glow“? Pretpostavljam da si njemu prvom odsvirala te pjesme kada si ih pisala…
Željka Veverec: Apsolutno, on ih je prvi slušao i onda svirao sa mnom, razmišljao o aranžmanu i na kraju krajeva motivirao me na svakom koraku, već sam mnogo puta rekla, ali opet ću – ne bi bilo albuma „I Glow“ bez njega, to mi se ne čini moguće. Dobro, možda bih tehnički i našla suradnika da mi to sve odsvira i da složimo aranžmane, ali postoji ta nevjerojatna vjera koju mi on daje i sigurnost da mogu istupiti, da mogu i trebam raditi svoju glazbu onako kako to vidim i čujem i hvala mu na tome.
Bila si među onima koji su za Ravno do dna komentirali kako je ‘biti glazbenik u covid-19 okolnostima’. S vremenskim odmakom od skoro dvije godine, kako gledaš na sve što se događalo u međuvremenu? I s glazbom i s društvom u cjelini.
Željka Veverec: Joj taj covid nas je sve ranio i ostavio neke neizbrisive tragove. Uvijek je teško biti glazbenik osobito ovog našeg kova, a sada u ovim vremenima za neke je to postalo i nemoguće. Mi smo taman imali neke projekte u procesu ili smo ih završavali i to nam je omogućilo da držimo glavu iznad vode, ne znam kako bi bilo da se to nije poklopilo i da već iza sebe nismo imali albume, pjesme i neki rad. Mislim da više i nemam što pametno reći o cijeloj toj situaciji osim da sve traje predugo i da se nadam da će uskoro prestati. Još uvijek imam osjećaj da smo svi u nekom vakuumu i samo čekamo da nešto krene.
U tvom i Tonijevom slučaju, imam osjećaj da ste u pandemiji bili još kreativniji nego inače. Uz „I Glow“, tu su i album Mangroovea s Jazz orkestrom HRT-a, njegov upravo nagrađeni „Survival Kit“, prije toga još i „Sunrise Sessions“ album…
Željka Veverec: Mi smo se bacili na rad i fokusirali na ono što smo mogli u tom trenutku, a kao što sam rekla baš smo bili krenuli u neke stvari kao taj krasni projekt Jazz Orkestar HRT-a i Mangroove, završavali smo album „I Glow“ i to nam je omogućilo da nekako skrenemo misli od svakodnevnih poteškoća. Ne bih rekla da nas je pandemija motivirala ili da smo zbog nje bili kreativniji nego smo jednostavno više zakopali glavu u glazbu, nije bilo drugog izbora. Toni je onda nakon svega morao i sebi dati oduška jer stalno je bio podređen mom albumu i baš mu je trebao njegov vlastiti ispušni ventil pa je, eto, nastao „Survival kit“.
Jeste li ikad razmišljali napraviti neki mali festival svih vaših bendova i projekata? Mislim da bi to bilo jako zanimljivo za poslušati.
Željka Veverec: Mi smo taman prije pandemije pokrenuli krasan mali festival JazzIst na Tonijevom otoku Ist i stvarno je sve lijepo krenulo, čak nas evo ni pandemija nije potpuno srušila – održali smo festival i 2020. i 2021. godine. To nije festival samo naših bendova iako smo se naravno i mi tamo predstavili. Pokušavamo dovesti na taj mali otok koliko nam mogućnosti dopuštaju nove, zanimljive bendove koji su na neki način povezani s jazzom i novom scenom. Tako smo ugostili Trio Livada, Kozmodrum, Truth Tribe, a spremamo se već i za ovo ljeto ugostiti nove glazbenike, samo da sve bude OK.
Povod predstojećeg koncerta je izlazak „I Glow“ na ploči. Zašto si se odlučila na taj korak i kako općenito gledaš na čitav vinilni revival?
Jako volim ploče i prve glazbene poslastice čula sam baš na ploči. Odluka o vinilu bila je iz ljubavi prema pločama, ali i osluškivanje publike koja je nakon CD-a pokazala interes za vinilno izdanje. Povod koncerta je promocija albuma, a super je što onda imamo i vinil koji je eto došao kao naručen.
Što možemo očekivati u Vintageu, što nam pripremate?
Željka Veverec: Mi ćemo se potruditi odsvirati cijeli album najbolje što možemo, ispričati priču „I Glow“ i napraviti dobru atmosferu, nadam se da ćemo rasplesati publiku, a možda i rasplakati.
Koji su planovi za dalje, radiš li na novim Je Veux pjesmama ili je sada nešto drugo na redu, npr. nešto vezano uz Mangroove?
Željka Veverec: Planovi su što više svirati kroz proljeće, ljeto, završiti album Mangroove i Jazz Orkestra HRT-a i naravno predstaviti ga publici, a paralelno raditi i na petom albumu Mangroovea. Je Veux ima već neke nove stvari, ali studio će još pričekati. Voljela bih da se još malo rasplešemo na album „I Glow“.