Kao da nije bilo dovoljno odvažno & lucidno bilo to što su Seven That Spells na temelju četiri gitarska riffa Nika Potočnjaka, ujedno lidera benda, kreirali albumsku trilogiju ‘The Death And Resurrection of Krautrock’ već su otišli i korak dalje.
Taj ultimativni korak dalje bio je koncertno izvesti cijelu trilogiju uživo, da bi novi nivo odvažnog & lucidnog postalo i objavljivanje tog istog podviga kroz vinilni box set nazvan „The Trilogy – Live At Roadburn 2019“.
Za one koji ne znaju, Roadburn festival koji se od 1999. održava u nizozemskom gradu Tilburg izrastao je u dvadeset godina održavanja u prvoklasni avangardni svjetski događaj kad je u pitanju stoner, heavy, psych i eksperimentalni rock. Bila bi dovoljna pobjeda da jedna mala zemlja poput Hrvatske tamo ima svoje predstavnike, a kamo li kad još ti isti ‘zakucaju’ nastup koji spada u sferu ‘vjerovali ili ne“.
Nizozemska publika je te posljednje normalne godine novog milenija dobila trilogijsku epopeju uživo, a potom je ostatak svijeta dobio na uvid kako uživo odzvanjaju albumi „AUM“, „IO“ i „OMEGA“ – a zvuče perfektno.
Seven That Spells je u startu bio spoj sviračke vještine i konceptualnog promišljanja, a važno je reći da taj spoj nikad nije bio narušen jednim nauštrb drugog. Jedini trik uvijek je bio da nema trikova, već samo krv, znoj i suze da bi se postigao neupitno visok nivo. Konkretno, može se Niko Potočnjak činiti najbahatijim likom u univerzumu, ali taj svaki put nazida iza toga besprijekorno umjetničko i izvođačko zaleđe. Posebno kad je riječ o Seven That Spells. Jer, može vas ispizditi nekom suludom Jastreb seansom, ili iživcirati hard rock putešestvijama u prošlost ex-Yu rocka kroz projekt Otrovna Kristina, ali Seven That Spells su zato uvijek tu ‘na glavnoj cesti’ za promišljanje kakva je uloga prvenstveno električne gitare u izazovima rock stvarnosti.
Treba se prisjetiti da je u „Trilogiju“ bio uključen bubnjar Blake Fleming, jedan od osnivača američke grupe The Mars Volta, te da su ritam dionice njegovih ruku djelo. U tom kontekstu gledano, Stanislavu Muškinji koji je odsvirao Roadburn, svakako treba skinuti kapu za izvedeno. Iako, općenito, cijelo vrijeme su on i Jeremy White (bas i vokal) skladni kao prst i nokat. Oni su poput magme užarena ritam sekcija iznad koje iskače rifovlje Gordana Tomića i Nika Potočnjaka i gdje jednostavno nema krivog tona. Osobno, teško da sam po pitanju te discipline imao ikog drugog pred očima već nemilosrdnog Jamesa Browna čiji je hrvatski pandan upravo Potočnjak. Jedino njega mogu zamisliti u situaciji da globi vlastito ljudstvo ako bilo tko odsvira nešto krivo na probama ili na koncertu. Dakako, ovo je u Potočnjakovom slučaju moja izmaštana impresija za opravdati postignuće te razine discipliniranosti i izvođačkog promišljanja.
Seven That Spells jednostavno razvaljuju unutar stilskih gabarita koji su bili top domena prijašnjih godina u teškom zvuku, a to je smislena (svemirska) psihodelična vožnja, egzaktni riffovi koji ocrtavaju autorstvo a ne plagijatorstvo drugih riff-velikana, zatim velika elastičnost ritam sekciju po pitanju dinamike i tempa i dakako vokalnu nadogradnju inspiriranu mongolskim tradicijskim muškim višeglasjem.
Cijela „Trilogija“ izveden u komadu također nosi odlike segmentiranja kakve obično imaju velika orkestralna djela klasične glazbe; od uvertire do završnog krešenda, dok su unutar toga skladbe s vokalnom izvedbom strateški raspoređene poput arija i sve one vode do glavne katarze koju predstavlja „Future Lords“ i koja kao da u sebi sažima cijelu tu „električnu simfoniju“ koju predvodi „Robert Fripp iz našeg sokaka“ oliti Niko Potočnjak.
„The Trilogy – Live At Roadburn 2019“ ne samo da je posljednji vrijedan dokument masivnosti i kvalitete grupe Seven That Spells, već je i podsjetnik na to koliko nedostaju njihovi koncerti na domaćem terenu, obzirom da je grupa ušla u hiatus s globalnim društvenim turbulencijama 2020. kojima se u ovom trenutku još uvijek ne nazire kraj. No i pored toga, vremenski odmak dokazuje još nešto, a to je da aktualnost ovog kapitalnog djela ne blijedi – jer u njemu kao da zvukovno ispričana priča o vječitoj ‘harmoniji ludila’ homo sapiensa.
Ocjena: 10/10
(Roadburn Records, 2019.)