U Reevesovom filmu Batman riješava zagonetku koja stoji iza niza ubojstva dijaboličnog Riddlera, a cijelo okružje ugođeno je u neo-noir atmosferu koja savršeno pristaje uz Gotham City do kosti ogrezao u korupciju i kriminal.
Turbulentna povijest Batmana na filmskom platnu – čak i ako zanemarimo njegovo prvo pojavljivanje 1966. koje je više služilo kao produžetak televizijske serije (s Adamom Westom i Burtom Wardom u glavnim ulogama) nego konkretni filmski uradak – traje već desetljećima. Točnije od kraja osamdesetih kad je Tim Burton svoju specifičnu umjetničku viziju upario sa svemirom omiljenog stripovskog junaka koji je u tom trenutku slavio pola stoljeća od svog nastanka 1939. godine. Burton i njegov Batman Michael Keaton vratili su se i nastavkom tri godine kasnije, a nakon njih je mnogo redatelja s više ili manje uspjeha pokušavalo nastavljati priču i musti zaradu koju je jamčio ovaj superjunak kao jedan od sigurnih magneta za publiku, a jednako je toliko i glumaca stalo pod masku i plašt Viteza tame.
Izravno nakon Burtona, Joel Schumacher je gotovo zasvagda ubio franšizu sa svojim cirkuskim izdancima “Batman Forever” i “Batman i Robin”, a da nije uspio ni zadržati glavnu zvijezdu, pa je u potonjem Vala Kilmera jednako neuspješno zamijenio George Clooney. Trebalo je proći gotovo cijelo desetljeće dok se priče 2005. nije prihvatio Christopher Nolan i isporučio tzv. Dark Knight trilogiju s Christianom Baleom u naslovnoj ulozi, vjerojatno najbolje izdanke žanra o superjunacima u povijesti. Nakon toga Batman se pojavljuje u filmovima Zacka Snydera “Batman vs. Superman” i “Justice League”, ali tu je više nalik gostu u proširenom svemiru u čijem je središtu Superman. Ben Affleck koji nasljeđuje ulogu od Balea naširoko je pretjerano kritiziran, no znamo da njegova misija još nije završena jer bi se trebao vratiti u ovogodišnjem filmu “Flash”, kao i njegov kolega veteran, Michael Keaton.
Usred toga svega, iz mraka sada izranja još jedan Batman, ovog puta potpisan kao “The Batman”, a donosi nam ga redatelj Matt Reeves koji se proslavio found-footage filmom katastrofe “Cloverfield” (2008.), da bi zatim postigao velik uspjeh preuzimanjem zadnja dva poglavlja trilogije reboota franšize Planet of the Apes. Kad je “The Batman” najavljen, ime redatelja dočekano je s više entuzijazma nego ono glavnoga glumca. Robertu Pattinsonu publika vjerojatno još uvijek zamjera glavnu ulogu iz Twilight Sage i to će ga pratiti još dugo, iako se u međuvremenu dokazao u uspješnim i kvalitetnim filmovima, poput Nolanovog “Teneta”, odnosno “The Lighthouse” Roberta Eggersa. U njegovu korist nisu išle ni prve fotografije i isječci koji su ga prikazivali tužnog i našminkanog, pa je odmah s dozom sprdnje prozvan emo Batmanom.
Iako ta etiketa nije posve neopravdana, ona se odnosi isključivo na Pattinsnova Brucea Waynea koji se u tri sata Reevesova filma pojavljuje na platnu u svega nekoliko scena. Neusporedivo više vremena glavni junak provodi u kostimu svog superjunaka u kojem djeluje čvršće od mnogih svojih prethodnika. Tajna je vjerojatno u izraženoj vilici, tko će ga znati. “The Batman” odaje počast korijenima svog naslovnog junaka – mnogi danas zaboravljaju da su slova DC iz oznake stripovskog svemira kojem pripadaju likovi Batmana i Supermana kratica za Detective Comics i da je Batman prije svega majstor detektiv. U Reevesovom filmu Batman riješava zagonetku koja stoji iza niza ubojstva dijaboličnog Riddlera, a cijelo okružje ugođeno je u neo-noir atmosferu koja savšeno pristaje uz Gotham City do kosti ogrezao u korupciju i kriminal.
Kao što je prije tri godine u jednako hvaljenom izdanku DC univerzuma, “Jokeru” Todda Phillipsa isti grad vjerno prenosio atmosferu New Yorka iz filmova Martina Scorsesea sedamdesetih i osamdesetih (“Mean Streets”, “Taxi Driver”, “King of Comedy”), Reevesov “The Batman” u Gotham uvodi ozračje još starijih kriminalističkih filmova, a iz žanra noira preuzima i kompleksnu i zapetljanu radnju koja bi mogla predstavljati izazov za sve one koji od filmove o superjunacima očekuju samo šareni niz eksplozija na što se u najvećem broju slučajeva ovi i svode. U “The Batman” nema šarenila, filmska fotografija Greiga Frasera (koji bi se uskoro mogao okititi Oscarom za “Dune“) utopljena je u mrak sjena i eventualnu žarku crvenu tzv. panik rasvjetu. Ugođaj upotpunjuje i tmurna partitura Michaela Giacchina čija tema ponekad asocira na “Imperial March” iz Ratova zvijezda.
Premda možda nema jednako jakog centralnog junaka poput spomenutog “Jokera”, glumačka podjela “The Batmana” zadovoljava u svim točkama. Paul Dano (“There Will Be Blood”, “Love & Mercy“) standarno je odličan kao ludi Riddler, a pridružuju mu se Zoë Kravitz i debelo maskirani Colin Farrell kao duo Catwoman/The Penguin koji je prethodno u legendarnim izvedbama Michelle Pfeiffer i Dannyja DeVita dijelio ekran u Burtonovom “Batman Returns” iz 1992. godine. John Turturro se pokazao kao odličan odabir za zloglasnog mafijaškog bossa Carminea Falconea, Jeffery Wright vješto je uskočio u cipele detektiva Jima Gordona koje je za sobom ostavio Gary Oldman iz Nolanove trilogije, dok je uloga Wayneovog batlera Alfreda ovaj put pripala Andyju Serkisu, glavnoj zvijezdi Reevesovih filmova o planetu majmuna.
Tri sata može se činiti previše za ovakav film, ali “The Batman” se nikada ne vuče. U usporedbi s drugim izdancima franšize mnogo je manje eksplicitne akcije, jurnjavi i borbe, ali to film ne čini dosadnijim, upravo suprotno. Malo što je dosadnije od akcije koja nikad ne prestaje. Umjesto toga Reeves se posvećuje odgonetanju zagonetki djelomično se pritom slobodno oslanjajući na neke narativne strukture kultnih stripovskih serijala kao što su The Long Halloween i Hush, pritom izbjegavajući detaljno ponavljanje pozadinske priče o obitelji Wayne koju smo dosad gledali već toliko puta da nam svima već lagano ide na živce. Sve to ga čini jednim od najboljih primjeraka Batmana na filmu, uz bok Nolanovoj sagi, a zavidna zarada kao i sve scenaristički pravilno odigrane karte čvrst su temelj za rasplitanje novog serijala koji bi mogao još dugo rasturati po blagajnama.
Ocjena: 8/10
(Warner Bros. Pictures, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
