Program koji smo sinoć vidjeli u jednakoj je mjeri bio koncert, mjuzikl, adaptacija fragmenata dramskog teksta i filozofsko promišljanje nacije i nacionalizma. To može samo Laibach.
Predapokaliptična atmosfera vremena u kojima živimo vjerojatno nas sve ispunjava jezom i tjera nas da si postavljamo mnoga pitanja o kolektivnom i individualnom identitetu koji možda tražimo dok nam u neposrednoj blizini buče strojevi rata. Drugim riječima, ozračje se pokazuje idealnim za još jedan susret sa slovenskim Laibachom koji se sinoć vratio u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog pet godina nakon što je tamo izveo audio-vizualni spektakl “Naše pjesme, vaši snovi” u pratnji simfonijskog orkestra RTV Slovenije u kojemu je izvodio neke od najvećih hitova svoje karijere, ali i brojeve iz slavnog američkog mjuzikla na koji se na naslov programa referirao.
Svi koji su na sinoćnji nastup došli čuti slavni materijal ostali su kratkih rukava, budući da je program koji su mogli doživjeti posve drugačije naravi. Naslovljen “Wir sind das Volk”, načelno označen kao mjuzikl temeljen na tekstovima dramatičara Heinera Müllera kojemu se tepa kao najvećem kazališnom piscu njemačkog govornog područja u razdoblju nakon Bertola Brechta, Laibachov se multimedijalni projekt bavi temama kao što su užasi rata, nacionalnost i obitelj, a netom je objavljen i istoimeni album koji donosi soundtrack onoga što smo sinoć vidjeli na pozornici.
“Wir sind das Volk” kao album pokazuje se nedostatnim u usporedbi s izvedbom uživo te bi bilo potrebno neko videoizdanje predstave da dočara materijal u potpunosti uključujući standardne vizualne projekcije kakvima se Laibach i inače koristi, a koje u ovom slučaju program obogaćuju kontekstom uz čisto estetsku funkciju koju upečatljivo obavljaju. Za sve koji nedovoljno barataju finesama njemačkog jezika bitnim će se pokazati i prijevod Müllerovih fragmenata od kojih je program sastavljen, a koji su utopljeni u poetiku užasa gdje smrt, rat i strah pružaju svoje ruke prema slušatelju poput grana zlokobnog drveća prema djetetu izgubljenom u mračnoj šumi.
Ako se pojam nacije danas neraskidivo povezuje s mračnim aspektima nacionalizma, u slučaju Njemačke pak automatski dobiva tonove nacional-socijalizma i njegove nikad razriješene i posljedično vjerojatno vječne crne mrlje u povijesti velikoga naroda. Müllerovi tekstovi odabrani za “Wir sind das Volk” bave se tako nacističkim osvajanjima i holokaustom, a predstava uključuje čak i govor protiv kapitalizma koji je Hitler održao njemačkim radnicima, a koji zamagljuje ideološki teren i jednako je aktualan danas kao i prije stotinjak godina. Laibach se i danas koristi svojim provjerenim trikovima u kojima totalitarizam prikazuje u skladu s njegovim nominalnim vrijednostima, što se obično interpretira kao provokacija, ali zapravo tim postupkom postiže mnogo snažniji udarac nego što bi mogao nedvoznačnom kritikom ili pak farsom.
Izlasci Milana Frasa na scenu standardno lede krv u žilama, a njegove izvedbe poput “Ich bin der Engel der Verzweiflung” ili “Ordnung und Disziplin” mogle bi se s lakoćom preseliti i izvan konteksta ovog mjuzikla u Laibachove setliste. Kao kontrapunkt njemu tu su opet vokalne izvedbe Mine Špiler čije “Das Lied vom einsamen Mädchen” i “Traumwald” unose melodiju i sjetu u program, kao i brojevi koje pjeva flautist Cveto Kobal, a to su pilotska himna praćena efektima bombardiranja “Flieger, grüß mir die Sonne” i završna meditacija “Ich will ein Deutscher sein”. Monolozi koje efektno izvodi glumica Katarina Stegnar proširuju medij na područje izvan čisto koncertnog iskustva, a isto se može reći i za završni filozofski govor “njegove svetosti” Petera Mlakara koji je za ovu priliku preveden na hrvatski i prilagođen ovdašnjem konceptu nacije spremne na “kopulaciju s domovinom” te nas na koncu otpravlja zvucima “Lijepe naše”. Uz navedene u programu sudjeluju i pijanist Sašo Vollmaier, gudački kvartet, trojica bubnjara i elektronika.
Uz sve navedene, glavna zvijezda programa je ipak Heiner Müller čija mračna vizija svijeta služi kao pogonsko gorivo za Laibachovu kreativnost, jednako kao što je prije trideset godina nadahnuo njima žanrovski srodnog Blixu Bargelda na adaptaciju njegove “Hamletmachine”. Müller je, tvrde, imao zakazanu suradnju s Laibachom koja se nije ostvarila za njegova života, no ne može se reći da “Wir sind das Volk” dolazi prekasno dok mu izlazak na pozornice prate bombe koje detoniraju na europskom kontinentu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
