Ono što je bilo cool kroz šest sezona polako se ispuhalo, ali za kraj sage o obitelji Shelby ipak moramo pričekati film koji će uslijediti za otprilike dvije godine.
Završetkom emitiranja posljednje sezone BBC-jeve dramske serije “Peaky Blinders” s pravom možemo razmišljati o svojevrsnom kraju jedne ere. Prije devet godina kad je započela priča o usponu obitelji Shelby na ulicama Birminghama, ulozi su bili niski u usporedbi s onima kojima smo svjedočili u posljednjim sezonama. Te 2013. godine još uvijek smo živjeli u “novom zlatnom dobu televizije” koje će tek širenjem streaming servisa koji bi nudili kompletne sezone serija, počevši s “House of Cards” istog ljeta gospodnjeg, dovesti do pada kvalitete nauštrb kvantitete. S “Peaky Blinders” i britanska je javna televizija uskočila u žrvanj proizvodnje fenomena popularne kulture na razini koja je prethodno bila rezervirana za HBO ili recimo AMC s “Breaking Bad”.
To je možda neobično za seriju čija se radnja odvija u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, ali cool se jednostavno cijedio iz svakog kadra. Tu je veliku ulogu odigrao i anakronistički soundtrack uvelike sastavljen od raznih rock skladbi aktualnih izvođača kao što su The White Stripes, The Black Keys, Arctic Monkeys, a u novije vrijeme i IDLES te drugi, a koji bi pratio česte slow-motion scene u kojima bi likovi šetali u opasnost s nehajnom opuštenošću kakvu ne pamtimo od uvodnog hoda iz “Reservoir Dogs” Quentina Tarantina. “Red Right Hand” Nicka Cavea koja je služila kao tema serije doživjela je renesansu i još danas njenim zvucima zvone mobiteli ljudi koji prethodno nikad nisu čuli za barda iz Warracknabeala.
Kape kakve nose braća Shelby, a u čije su obode nekad bili ušiveni žileti kao oružje za osljepljivanje koje se spominje u naslovu serije nekad su na engleskom govornom području bile poznate pod imenom “newsboy cap”, no danas ćete ih sigurno puno lakše nekome opisati kao “kapu iz Peaky Blinders”. Glavna zvijezda serije, Cillian Murphy koji glumi šefa klana Tommyja Shelbyja, gotovo univerzalno se počeo smatrati seks simbolom, lokacije snimanja serije počele su privlačiti rijeke turista, a čak su i frizure likova s obrijanom donjom polovicom glave postale popularne. Dovraga, datum početka prikazivanja posljednje sezone otkriven je na muralu s Tommyjevim licem naslikanim preko cijele zgrade u Birminghamu!
No kako je serija odmicala svojem kraju, čini se kako su njezini početni aduti postajali sve više ispuhani. Zvukom i slikom serija kao da je težila biti sve više i više cool da je do konca gotovo dogurala do karikature. U posljednjoj sezoni autori su čak posve obuzdali nabrijani soundtrack sve više prepustivši zvučnu kulisu ambijentalnim zvucima novom projektu Thoma Yorkea koji nosi ime The Smile, a to se pokazalo efektinijim pristupom od konstantne baraže kulerskog rocka.
Istovremeno je i narativ morao postati sve ambiciozniji, a gangster i branitelj potlačenih Tommy Shelby našao je put do britanskog parlamenta gdje se upleo u ranu fazu borbe protiv širenja fašizma na Otoku. Sve to dovodi nas do posljednje sezone koja je doživjela i ritmički pad rastezanjem kroz početne epizode kako bi se svo uzbuđenje ostavilo za finale čije trajanje doseže ono nekog kraćeg filma. I premda se prije tog finala sve činilo spremnim za završetak, u posljednjih sat vremena postaje nam jasno da ovaj kraj zapravo nije kraj i da će konačno razrješenje sage o Shelbyjima biti ostavljeno za film koji će poslužiti kao koda seriji.
U posljednje vrijeme doživjeli smo cijeli niz pokušaja zaokruživanja serija filmskim završetkom, ali rijetko kad su bili zadovoljavajući. “El Camino” kao naknadna zamisao “Breaking Bad” bio je potpuno suvišan, film “Deadwood” je jednostavno došao prekasno, a ranije ove godine mogli smo gledati i filmsko finale “Raya Donovana” koje nije bilo loše iako nije ni oduševilo. Još manje je jasan prequel film “Sopranosa” prošle godine objavljen kao “All the Saints of Newark”. Imajući sve to na umu, kao i sve manju napetost serije u posljednjim sezonama, “Peaky Blinders” će zasigurno pokušati otići u plamenu, no nekad se moramo zapitati je li Neil Young doista kategorički u pravu kad kaže da je bolje izgorjeti nego izblijedjeti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
