Filadelfijski kantautor se ovog puta nije oglasio novim materijalom, već je vješto zapakirao pjesme nastale na prošlogodišnjim sessionima za album ‘Mission Bell’. Dobro je da ih je objavio…
Kad može Metallica, može i folk, rock soul kantautor Amos Lee. Naravno riječ je o objavljivanju EP-a restlova sa sessiona s prethodnog albuma. Dakle Metallica je tako početkom godine lansirala EP „Beyond Magnetic“ s albuma „Death Magnetic“, a Amos Lee je po istom sistemu objavio „As The Crow Flies“, zbirku od šest pjesama koje nisu ušle na posljednji prošlogodišnji studijski album „Mission Bell“.
Američki glazbenik karakterističnog i prepoznatljivog vokala, kojeg bi se moglo stilski svrstati rame uz rame s Jackom Johnsonom i Benom Harperom, odavno je ispekao zanat u gradnji elemenata pjesama u kojima je snažna suspenzija emocija tj. majstorski tempirano slušateljevo iščekivanje refrena.
Uvodna „The Darkness“ upravo ide u tom smjeru i nudi zadovoljštinu u naizgled siromašnoj slici aranžmana (koji su daleko od toga), ali sudbinski uklopljenog vokala koji snažno oslikava glazbene pejzaže najviše uz pratnju akustične gitare. Druga po redu „Simple Things“ kao da još jednom naglašava tu nikad izrečenu Leejevu definiciju postizanjem svega značajnog u glazbi svojim glasom i svojim prstima, no također upućuju da EP „As The Crow Flies“ nije zbirka lošijih pjesma i da se na „Mission Bell“ nisu našle samo zbog svojeg prenaglašenog sjetnog i intimističkog karaktera.
Čak i country „vožnjica“ „Say Goodbye“ nudi taj blue trenutak, iako je u ulozi premosnice između hermetičnog prvog dijela i narednog emotivnog ljubavnog „potonuća“ u obliku „May I Remind You“ i „Mama Sail To Me“. Od navedenih pesebno odskače završni gospel „There I Go Again“, najbolji moment ovog EP-a koji se može smatrati solidnim intermecom do novog dugosvirajućeg uratka. Malo je nekad sasvim dovoljno.
Ocjena: 7/10
(Blue Note / Dallas Records, 2012.)