Svijet će propasti, ljubavne će pjesme ostati.
Prošlo je pet godina Josh Tillman, radeći pod svojim sad već najdugovječnijim i najslavnijim monikerom, Father John Misty, objavio “Pure Comedy”, brbljavu ciničnu ploču koja filozofski trančira sve apekte bolesti od koje pati društvo u terminalnoj fazi civilizacije. Grandiozan razmjer izdanja i stihovi kakve dosita nitko drugi nije u stanju napisati čine “Pure Comedy” Mistyjevim najboljim albumom karijere, pa je ploča “God’s Favorite Customer” koja je uslijedila godinu dana kasnije djelovala kao da je stigla prebrzo i, u usporedbi s prethodnicom, imala vrlo malo toga za reći.
Skočimo još četiri godine unaprijed i evo nas ovdje s “Chloë and the Next 20th Century” u rukama, petim albumom koji Tillman potpisuje kao Father John. Ako nam se pauza između prethodne dvije ploče činila prekratkom, ona između posljednje dvije na prvi pogled može djelovati predugačko da bi se nakon nje Misty vratio tek s 11 uglavnom nepovezanih vinjeta o životu i smrti, ali mora se priznati da je mnogo ljepote prosipano između dvije naslovne pjesme koje označavaju početak i kraj ovog albuma.
Čim čujete plač prigušene trube kojom počinje uvodna “Chloë” bit će vam jasno da, muzički gledano, odlazimo na nostalgično putovanje u daleku prošlost kad su popularnu glazbu pisali znalci iz Tin Pan Alleyja, a izvodila se na kazališnim pozornicama ili u zadimljenim jazz klubovima. U tih pedesetak minuta s Tillmanom naći će se i mjuzikla i kabarea, mnogo smrti i još više ljubavi, budući da autor svoje cinične društvene komentare ovaj put maskira u kostime starinskih ljubavnih pjesama.
Nakon teatralnog skoka s balkona kojim završava “Chloë” slijedi vjerojatno najboljih pet minuta albuma s “Goodbye Mr Blue”, pjesmi u kojoj lirski subjekt oplakuje smrt mačke. Budući da Tillman nije sentimentalan, točnije bi bilo reći da više oplakuje tajming nego samo mačku, jer “maybe if he’d gone sooner/Could’ve brought us back together…” Za čime god žalila, ova žalopojka dolazi odjevena u folk ruho, pa tako Tin Pan Alley nakratko prepušta mjesto MacDougal Streetu i Greenwich Vilageu šezdesetih, a lokaciju možda možemo najpreciznije odrediti kao Cafe Wha? gdje program vodi Fred Neil na čiju se “Everybody’s Talking” očito Misty ovdje naslanja.
“Buddy’s Rendezvous” seli nas iz New Yorka u istoimeni bar u Detroitu, a pjesmu je najavio teaser u izvedbi Lane Del Rey. Tekst djeluje kao da ga je napisao Tom Waits nakon aftera u baru gdje pio s likovima iz pjesama Brucea Springsteena i sve vodi fino izvedenoj završnoj poanti: “I’m at Buddy’s Rendezvous/ Tellin’ the losers and old timers/ How good I did with you/ They almost believe me, too.”
Na “Q4” Otac John (Ivo?) oblači vlastiti kostim s naslovnice “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” i slijedeći primjer Beatlesa utapa zgodnu melodiju u apsolutno kičastom uraganu orkestracija, pritom pjevajući o književnici koja krade životnu priču svoje pokojne sestre i prodaje ju kao svoje memoare. Slijedi “Olvidado (Otro Momento)” u kojoj Tillman pokazuje da mu ni bossa nova nije strana, dok na “Funny Girl” istražuje pomalo jezivu stranu tzv. “fandoma” te se u nekom trenutku pitamo obmanjuje li se lirski subjekt ili će priča završiti kao “King of Comedy” Martina Scorsesea.
Na završnoj, drugoj naslovnoj pjesmi, “The Next 20th Century”, Tillman odstupa od forme kratkog starinskog glazbenog broja i izlaže svojevrsni manifest albuma, više u skladu s onime što je radio na “Pure Comedy”. Doduše, misao mu i ovdje juri svakom zamislivom stranputicom, od nacista do Vala Kilmera, prije nego nam jasno poruči ono što je dao naslutiti kroz deset prethodnih pjesama, a to je da između budućnosti kakva se nudi i starinskih ljubavnih pjesama, Tillman bira potonje jer su pokazale izdržljivost i njihovo je mjesto u vječnosti osigurano dok ostatak svijeta srlja u propast.
Ocjena: 8/10
(Bella Union, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
