Ljubljanski MENT se vratio u normalu nakon pandemije. Jedini podsjetnik na pandemiju je njegov ‘ljetni’ datum održavanja.
“Malo je prerano za ovo, ali moraš ić gore vidit light”, rekao nam je u Hrvoje Jelković iz šibenskog Azimuta. Drugi dan MENTa počeo je, što se glazbe tiče, nastupom belgijske DJ-ice Sky H1 čiji izričaj službena aplikacija festivala opisuje kao zamućenu liniju između IDM-a, downtempa, ambienta, junglea i late ’90s elektronike. I da, 19:00 sati je definitivno rano za takvo nešto, ali da, isplatilo se vidjeti light koji je složila vizualna umjetnica Mika Oki. S vrha velike dvorane u Šiški činilo se da stotine klimajućih glava pluta u modroj močvari, nije loše to Oki osmislila.
Sky H1 i Mika Oki nisu ni izbliza imale najveći hype MENTa. Taj status, a bilo je to jasno od prvog trenutka festivala, imali su KOIKOI. Bilo na štekatu ispred Šiške, bilo na službenom dijelu programa po raznim tribinama, panelima i intervjuima, beogradska četvorka iskrsnula bi nekako u razgovoru. Booker iz Nizozemske, voditelj kluba iz Pečuha, izdavač punkerskog fanzina iz Londona… svi su bili nabrijani na njihov koncert koji je bio zakazan za petak, treći dan festivala, u Orto baru.
No, prije toga trebalo je zaorati asfalt i pogledati dio od osamdeset bendova koje je MENT nudio u desetak klubova i na trinaest stageova.
A Stara mestna elektrarna nudila je avangardu. Prvo u vidu slovenske violinistkinje Ane Kravanje i njezinog sudruga Samo Kutina koji je svirao apgrejdane tradicionalne instrumente, a i neke koje je valjda sam složio. Još avangardniji bio je domaći dvojac Dovč-Krmac, jedan na harmonici, drugi na tubi, uz elektro-podlogu i vizualima na platnu iza njih. Lukavo su to na MENTu smislili; u staroj elektrani sazdanoj prije stotinu godina od cigle, gdje još uvijek stoje originalni parni strojevi, ništa drugo osim eksperimentalnog spajanja nespojivog čovjek ni ne poželi. Malo se diviš zgradi i dvorani u njoj, malo si impresioniran bravurama s bine, i na kraju izađeš pun dojmova. Iako ne bi to doma slušao valjda nikad.
Za Gašpera Letonju kažu da ima heavy metal grupu, ali i da je pokrenuo eksperimentalni noise/electronic projekt. A onda se lani pojavio u post-folk izdanju. Baš u onakvom u kojem smo ga mi zatekli u Metelkovoj, točnije u Menzi pri koritu. Došli smo zapravo na Nemečeka, a Gašper je s bine mamio aplauze. Da su prvoborci grungea postali kantautori, valjda bi zvučali upravo poput Gašpara.
S post-folka na dark-folk. Nemeček. Vedran Živković i njegove “Prokletije” na repertoaru, prvi hrvatski izvođači koje smo uhvatili. Atmosferični noise kroz koji je provučena tradicija nagnalo je slovensku novinarsku iskusnjaru Igora Bašina da nam priđe na šanku i kaže: “Dobri su ovi vaši, još da se malo poslože i bit će to vrhunski.” Tako nešto je valjda pomislio i Chris Eckman iz Glitterbeat Recordsa koji ih je netremice gledao iz prvog reda.
Prozujali smo kroz Gala halu i Gromku, vidjeli usput slovenski art-pop-punk Balans i “belgijski Tool” grupu Heisa te, opet u Menzi, naletjeli na pobjednika večeri – Beograđanina Vladimira Lenharta, na sceni znanog kao Lenhard Tapes. Europski glazbeni tisak prozvao ga je “šokantnim i zbunjujućim”, a u njegovoj glazbi pronašli su tragove “od muslimanskih napjeva do sotonističkih rituala”. A zapravo, Lenhard je spojio četiri walkmana i miksa muziku s kazeta koje mu stoje razbacane po stolu. Usto, ima i pjevačicu, gotovo pa novokomponovanu, koja tu i tamo zastruže po violini. Kupili smo ploču, morali smo, takva ludost zaslužuje poštovanje.
Trećeg, zadnjeg dana MENTa, bio je pun pogodak otići do Cankarjevog doma. Ne samo zbog free jazza koji su na zadnjeg katu fokusirano izvodili momci iz makedonskog benda Svetlost ili zbog kompletnog debakla koji je doživjela češka dizajnerica zvuka Ursula Sereghy; pogubivši se nekako među svim tim tipkama laptopa i sempling pada, jednostavno je sklopila svoj Mac i rekla “nema više”. Dakle, ne zato, nego je češka agencija za izvoz glazbe Soundczech na vrhu zgrade organizirala domjenak za gladna mentovska usta. Mi smo došli izravno iz tajlandskog restorana i pobrstili Česima sve što je ostalo od hrane. Zatvoreni susret predstavnika desetak europskih klubova (među kojima i naši Močvara i Azimut) u trajanju od pet sati izmorio bi i izgladnio i najizdržljivije.
I sad konačno taj iščekivani KOIKOI u Orto baru. Vlasnike jednog od lanjskih regionalnih albuma godine “Pozivi u stranu” i nedavne goste našeg podcasta Nevidljiva scena, našli smo ispred kluba. Nazdravili smo s Markom Grabežom, frontmenom.
“Marko, svi čekaju ovaj koncert već danima…”
“Hvala ti na tom pritisku, nismo svirali mjesec dana!”
Zvuk slab, ali KOIKOI očekivano energičan. Orto krcat. Jedino je pitanje bilo hoće li Marko tradicionalno na “Misisipiju” skočiti s bine u publiku. S metra i pol visoke bine. Gledao je, procjenjivao i odvažio se. Ispalo je da je to bila večer “Hali Gali” kompilacije. Njihova braća Gazorpazorp u Gromki i Sitzpinker u Menzi nešto kasnije te večeri izazvali su salve oduševljenja. Bili su tu opet i Bašin i Eckman, i stotine dignutih ruku u zraku.
Ipak, neka titulu kraljeva zadnjeg dana MENTa ponese 21 VEK, makedonski trio nastao na zasadama Bernays Propagande. U kolopletu ludila koji se s vremena na vrijeme događao na pozornici, gdje se više nije znalo tko je član benda, tko je s kim u rodu, tko se popeo iz publike i tko se prikrao iz backstagea, 21 vek je pleo smooth atmosferu bas linijama i pop zvukom iz kojega pršti punk. Zapravo, kad je vokal Vasko Atanasoski izašao na binu i zapitao “gde ste Jugoslaveni”, bilo je jasno da ničeg normalnog tu neće biti. Trijumf večeri.
Idućeg dana – ništa. Gotovo. Priključili smo se Paradi ponosa i produžili za Hrvatsku. Tri dana MENTa i 29 odgledanih koncerata začudo nije ostavilo pretjeranu bol u leđima i kukovima. Slovenski zrak pomladi. Dogodine opet.
Saznajte više: Ljubljanski MENT 2022 – uvodni korak u predljetni valcer
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
