Protekla dva dana zagrebački Vintage Industrial Bar bio je najrazigranije glazbeno mjesto u gradu. Razlog? Superval.
„Superval je festival školskih bendova koji potiče međusobno povezivanje, razmjenu iskustava, stvaranje i slušanje glazbe te omogućava djeci i mladima da nastupe kao pravi profesionalci u klupskoj atmosferi, uz tehničku podršku profesionalaca i osjete iskrenu koncertnu emociju pred njima poznatom i nepoznatom publikom“, jasno je opisana misija Supervala u uvodniku službene najave.
Ove godine se za ambijent klupske atmosfere pobrinuo Vintage Industrial Bar tijekom petka i subote. Profesionalna podrška predvođena ton majstorom Draženom Završkim imala je pune ruke posla s čak 12 bendova po danu, a u toj kompliciranoj i zahtjevnoj shemi, satnica se poštivala skoro u minutu, a sve je koordinirala organizatorica Ana Bajo, žena nevjerojatne energije, predanosti i entuzijazma.
Za vrhunsku klupsku atmosferu bilo je zaduženo mnoštvo, mahom najviše, srednješkolaca koji su adrenalinom i veseljem ispunili prostor Vintage Industriala, onako kako se ne viđa ni na koncertima mnogih profesionalaca.
Način rada i prvi koraci većine bendova koji su se predstavili ne razlikuje se puno u osnovama. Većinom su to sastavi od pet, nekad i više mladih glazbenika iz čega se iščitava otvorenost i želje za druženjem i zajedništvom. A repertoar su u najvećem opsegu obrade, jer od nečega se mora početi. Za razliku od njih, oni autorskog profila pokazali su se spremnima za predstavljanje i izvan okvira Supervala, što je samo veliki plus za ovu manifestaciju.
Neke situacije bile su čak dosad neviđene u koncertnim praksama, općenito gledano. Primjerice, prvu večer je trio Smrdljivi Martini bio uporan u tome da između svake pjesme ispriča vic, drugu večer je bend Music On The Radio uveo neviđenu najavljivačku praksu, u smislu da bend stane usred pjesme i da pjevač kaže kako je došlo vrijeme za drugi dio pjesme, te zatraži od publike da se razdijele na lijevu i desnu stranu Vintage Industriala kako bi s početkom žestokog djela krenuli u veseli juriš jedni prema drugima i potom u posljedično poganje. Naravno da je publiku uz oduševljenje poslušala upute. Čim je to bilo gotov, basistica istog benda je rekla da je i iduća pjesma pogodna za mosh pit, što je također poslušano.
U smislu izvođačke i autorske profesionalnosti oduševio je pulski rock kvartet Freaktion, jer ne samo da imaju zanimljive i stilski izgrađene pjesme i izvanserijsku pjevačicu Maju, već je i spomenuta Maja rođena frontwoman i po tome što kao centralna figura plijeni pažnji, ali i po prirodnom obraćanju publici.
„Mi smo metal duo“, izjavio je po izlasku gitarist dvojca Dystopia koji dolazi iz Velike. Gitarist i bubnjar, koji su izvedbeno kao prst i nokat, imali su i onaj neki thrash gnjev koji podsjeća na energiju kakvu je imala Metallica na „Kill’em All“ albumu. U tom smjeru je zračio stav Dystopije – dva neshvaćena provincijalna mladića koji su došli do tog nivoa da imaju ‘ono nešto’, te se u ovom trenutku valjda čine jedinima vrijednima pažnje iz Velike, koliko god ta Velika velika bila.
Nakon 1990-ih, hrvatska scena opet ima grupu koja se zove Spleen. I ta grupa je u subotu u Vintage Industrial Baru oduševila publiku do te mjere da je pjevač po izlasku u dvorište dočekan vriscima oduševljenja kao da je Kurt Cobain, a nekako i fizički podsjeća na nekadašnjeg frontmena Nirvane.
Ipak najveće iznenađenja bio je zagrebački bend Dekadencija, tj. DKD koji je nastupio u petak. Bio je to apsolutni rock and roll trenutak. Poput juriša neke gradske bande koja se dočepala instrumenata, predvođena frontmenom koji kao da je nepriznati sin Iggyja Popa. Koncert je bio niz nepredviđenih incidenata i hoda po rubu; letio je čak i mikrofon u publiku, a potom i frontmen koji ga je tražio u dotad najnagužvanijem klubu. Osjetilo se već po njihovom izlasku da tu ništa neće biti normalno. Elektricitet ludosti, reklo bi se. Pjevač je članove benda predstavljao kao „Jim Morrison“, „Dušan Kojić Koja“ i „Frank Zappa“, a nešto kasnije je rekao: „Dobra večer, ja sam Mišo Kovač, a mi smo Novi fosili“. Uz to su svi imali ispisano na golim tijelima „DKD“ i svako malo su poticali publiku na skandiranje.
Izbor obrada također je bio koktel ‘punk rock odjeba’. Prljavo i brzo su svirali „Šokiraš me majke mi“ Zabranjenog Pušenja, isto tako i „Dosta! Dosta! Dosta!“ novosadskog kultnog benda Boye. Kad je došlo do „Now I Wanna Be Your Dog“ Stoogesa, ta pjesma je u tom trenutku bila njihova stvar, kao i antiklimaks pjevač koji kaže kako je „sve ovo jako naporno“ dok žica cigaretu iz publike čime očekivano sve ide prema još većem klimaksu, onom koji publika općenito voli, a to je da je situacija izvan kontrole i da nitko ne zna kad i kako će koncert završiti. Uglavnom, nastave li Dekadencija tj. DKD takvim intenzitetom, gradski asfalt ubrzo bi mogao dobiti nove underground heroje, što god i kako god oni to izvodili.
Inače koncepcija Supervala je bila ta da su u ranijim terminima nastupali oni mlađi i možda s nikakvim dosadašnjim koncertnim iskustvom, što je posljedično i donosilo i ozbiljnija ispadanja iz ritma, ali su takve stvari očekivane na festivalu ovakvog karaktera, gotovo bez ikakve zamjerke, jer nije lako biti jako mlad i na pozornici.
Ali kako je večer odmicala bendovi su bili sve ozbiljnijeg karaktera, što je, opet, zasluga već spomenute Ane Bajo, jer trebalo je i u tom selektorskom dijelu napraviti logičan slijed. Gužva pred pozornicom ovisila je uglavnom o faktoru ‘otkud bend dolazi’, tj. oni zagrebački su očekivano imali više publike od grupa iz drugih dijelova Hrvatske, što je dakako malo nepravedno, no i hirovitost posjetitelja spada u iskustvo sviranja na pozornici.
Na koncu, grupe Slow Cured, Freaktion, Dystopia i Gradske Bitange predstavit će se idući tjedan na 15. INmusic festivalu gdje će otvarati koncertne dane na Hidden stageu. Osim što će to spomenutima biti još jedno dobro novo iskustvo, svakako je i važno postignuće inicijative kao što je Superval, jer to je u kratkom roku postao ne sam dobar izlog onog što se događa u redovima mladih kad nisu u školskim klupama, već je i za mnoge od njih prvi bitan prirodni scenski korak, daleko prirodniji od onih televizijskih talent showova.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
