Reportaža s 29. Wave-Gothic-Treffena u Leipzigu, održanog od 3. do 6.lipnja ove godine.
Oko zatvorenog gatea na frankfurtskom aerodromu odakle smo trebali poletjeti za Leipzig, zajedno s nama vrzmalo se desetak zlovoljnih ljudi odjevenih u crno. Zbog kaosa u zračnom prometu svi smo propustili let i dobili karte za trosatno putovanje vlakom do Leipziga. I ispalo je odlično – kako bismo inače upoznali gotičare iz Washingtona koji su upravo zbog 29. Wave-Gothic-Treffena potegnuli preko bare? Već na startu pogubljeni u opširnoj ponudi događaja, od njih saznajemo za privatnu grupu na Facebooku s najsvježijim informacijama o svim mogućim popratnim sadržajima najvećeg gotičarskog festivala na svijetu.
Pa tako i počinjemo, kasno iste večeri s neformalnim zagrijavanjem uz mračnu elektroniku u klubu Katz, a posljedice tog tuluma osjećamo i cijeli idući dan, petak 3. lipnja, kad WGT i službeno počinje uobičajenim viktorijanskim piknikom. Park Clare Zetkin ogromno je okupljalište posjetitelja festivala, na žarkom suncu tisuće ljudi u maštovitim kostimima šeću, jedu, piju, leže na pokrivačima na travi (ako uopće mogu ležati jer korzeti su gadna stvar). Neki su došli samo pokazati svoje ekscentrične outfite, drugi sresti prijatelje koje nisu vidjeli od pretpandemijske 2019.
Iako je viktorijanski piknik bio krcat, glavno odredište festivala, prostor oko sajamske dvorane Agra na krajnjem jugu grada nije bio prepun posjetitelja kao prošlih godina. Čak i Black market, ogromna dvorana inače puna štandova s odjećom, obućom, nakitom i sličnim dodacima nije bila popunjena a kupaca je bilo znatno manje.
Neki su to pripisivali cijeni karte – prije festivala bila je 170, na dan početka 190 eura – no ove je godine mnoštvo zanimljivih koncerata bilo na drugim lokacijama a ne u Agri.
WGT-guide, zgodna aplikacija za bolje snalaženje s nabrojanim izvođačima i lokacijama koncerata, izložbi i predstava pokazivala je 43 odredišta. Izbor je bio gotovo nemoguć. Otići u manji klub na sjeveru grada i zbog preklapanja ne stići u Agru na veliki koncert grupe koju smo već gledali?
Upravo to smo odlučili već prvi dan i umjesto IAMX-a kojeg smo gledali i u Zagrebu pogledali nekoliko synth wave, dark wave i synth pop izvođača u zagušljivom klubu daleko izvan centra.
Njemački NNHMN bio je ugodno iznenađenje za početak večeri. Američki synth pop Choir Boy pak bolje zvuči na snimkama – uživo, pjevač je tolika kopija Martina Gorea iz Depeche Mode da postaje iritantan. Vrh večeri bili su njemački Rue Oberkampf, electro synth bend predvođen karizmatičnom pjevačicom Juliom de Jouy.
U manjim smo klubovima gledali ne toliko poznate izvođače od kojih su neki, poput The Exploding Boy, Boytronic ili Lights of Euphoria vrlo ozbiljno shvatili svoje gostovanje na WGT-u ali je izostao moment zabave koji je priuštio S.P.O.C.K. Ti su Šveđani izašli na pozornicu u kopijama Star Trek uniformi, napravili pravu „štalu“ i uz gromoglasni aplauz oprostili se s publikom službenim pozdravom Zvjezdanih staza „Live long and prosper“.
Sigue Sigue Sputnik željeli smo pogledati čisto iz pristojnosti ali preklapao se s jednim od headlinera – VNV nation. I ovaj put žestokim je Ircima iz publike bačena irska zastava kojom se pjevač Ronan Harris omotao na kraju koncerta. Sat i pol su VNV pržili u prepunoj dvorani Agra, tek su se pred kraj iscrpljeni posjetitelji u neudobnim cipelama počeli povlačiti prema zidovima.
Kao i svake godine, i ove je drugi dan festivala u prelijepom Volkpalastu na jugu grada održan Obsession Bizarr – fetiš party kojeg ljubitelji golišavosti i latexa ne zaobilaze. U dvije prepune velike dvorane sa sličnim mračnim elektronskim soundtrackom plesalo se do jutra, u maskama, koži, čipki ili samo u cipelama. Strogi redari s ulaza su vraćali one koji nisu bili dovoljno oskudno odjeveni ili su bili stilski neprihvatljivi. Kao i na gotovo sve događaje vezane uz WGT, ući se moglo samo s festivalskom narukvicom.
Ta narukvica ipak nije bila potrebna za Heidnisches Dorf ili HeiDo, kako ga zovu dugogodišnji posjetitelji – mogao je ući svatko tko je želio platiti dnevnu kartu od 15 eura. HeiDo, preveden na engleski kao Pogansko selo zamišljen je kao kombinacija open aira s folk ili akustičnim izvođačima i velikog sajma na kojem se kuju sablje i kacige, prodaje se (preskupo – 20-30 eura za pola litre) divno flaširano vino, srednjovjekovna odjeća i kipovi s poganskim obilježjima. Preko dana u HeiDo se dolaze opustiti posjetitelji u punoj opremi, neki u krznima i s mačevima i štitovima, drugi u gotičarskim kostimima i krinolinama. Kroz šumu prodire sunce, stolovi i stolci su na travi gdje se i pleše, ali iz svjedočenja brojnih posjetiteljica, doista je teško u krinolini otići na skučeni ToiToi wc pa treba paziti s konzumacijom piva koje teče u potocima.
Nizozemski Clan of Xymox, jedni od prvoboraca gotičarske scene, dobili su ne baš dobar termin svirke – pola 6 popodne. No za nekih sedam tisuća posjetitelja Agre (od koji je dobar dio bio u godinama koje su ukazivale da su ih pratili po koncertima još 80ih) termin nije bio važan, Xymox je dobio bučni i oduševljeni pljesak.
Nekoliko sati kasnije slijedio je najvažniji i najbolji koncert zbog kojeg je vrijedilo potegnuti do Leipziga a sumnjam da ćemo ga imati prilike vidjeti u Hrvatskoj. Gary Numan, 64-godišnji ekscentrični veteran elektronske glazbe i new wavea na pozornicu Agre popeo se 45 minuta nakon ponoći trećeg dana festivala. Bio mu je to prvi nastup na WGT-u. Sat i 20 minuta kasnije, nakon vrhunski kombiniranih starih i novih pjesama i dva bisa svi su otišli rasplesani i sretni a pogotovo sam Numan koji je na Facebooku skromno napisao kako se bojao da će u taj kasni sat dvorana bili poluprazna.
Jednog smo popodneva otišli u park pokraj Spomenika bitke naroda, monumentalne građevine podignute još prije 1. svjetskog rata. I onuda su, kao i u gradu, šetali ljudi u crnom sa šeširima, haljinama, posebnim odorama. Uz spomenik prostire se ogromno sjenovito starinsko groblje. Prolazeći uz arkade slične onim mirogojskim nailazimo na grupu gotičara koja se iz minute u minutu povećavala, sve dok nismo shvatili da je u pitanju neko službeno okupljanje. I bilo je – jedna se Facebook grupa, nekoliko stotina savršeno dotjeranih ljudi, sastala na groblju usred bijelog dana da se još malo druže.
Uz jezero pokraj samog spomenika šetao je jedan vrlo dotjeran par u sedamdesetim godinama. Oboje sa šeširima, usklađeni bojama, stilom i modom nekih davnih desetljeća. Frau i Herr Riegel iz Dresdena rekli su nam da dolaze već 20 godina na WGT ali ne zanima ih glazba nego cijeli grad kao mjesto za druženje, šetnju i nošenje kostima iz drugih vremena. Na kraju nam kažu i da je Frau Riegel, dama koja nam daje posjetnicu, posljednja Kronprinzesin von Sachsen, princeza od Saske. Prava ili ne? Nije važno, jer za vrijeme festivala svatko može biti što god poželi.
Finalni dan WGT-a kad su se ambiciozni planovi za koncerte po Leipzigu već bez razmišljanja odbacivali uz rečenice „ne da mi se“ i „ne mogu više hodati ni stajati“ (u zatvorenoj Facebook grupi naveliko su govorili o hranjivim kremama za stopala i umornim nogama, zovu ih „WGT feet“) ostalo je pogledati još dva zanimljiva dark wave benda. Oba samo s pjevačicom i klavijaturistom, američki SYZYGYX i australsko-britanska Linea Aspera svirali su u klubu Haus Leipzig koji se toliko napunio da se vlaga cijedila sa zidova i svi su izlazili mokri od znoja i s razmazanom šminkom.
I prije nego je pala noć, SYZYGYX je odlično zagrijao posjetitelje, njihova je malena energična pjevačica bosa, u čarapicama, plesala i pjevala i uzdisala više od sat vremena gotovo i ne gledajući publiku nego svog partnera na ritam mašini.
Za ulaz na Lineu Asperu čekalo se u dugačkom redu – redari su puštali nove posjetitelje tek kad bi netko izašao. Između ta dva benda skoknuli smo u Schauspielhaus, gradsko kazalište gdje je nastupala južnoafrička izvođačica Lucy Kruger sa svojim Lost Boysima. Bio je to više nego dobrodošao predah od svog tog hodanja, plesa, gužve i buke – sjediti sat i pol u mekanim kazališnim sjedalima i slušati zanimljivu kombinaciju indieja, folka i ambijentalne glazbe s bučnim gitarama.
I ove se godine dogodila standardna situacija – jako puno izvođača koji se preklapaju. Za razliku od standardnih festivala gdje je sve na jednoj lokaciji, ovdje je cijeli Leipzig živio WGT i želje i mogućnosti došle su u totalnu koliziju što je dovelo do povremene ogorčenosti i nervoze za mnoge posjetitelje.
Podvući crtu ispod ovogodišnjeg WGT-a nije lako. Vidjelo se da nema onoliko ljudi kao proteklih godina kad je bilo po 20 tisuća posjetitelja. Sad je, procjenjuje se, bilo 10-15 tisuća. Manji su klubovi bili pretrpani, u centar WGT-a, Agru, slabo smo išli. Činilo se i da su posjetitelji koncerata, možda i zbog cijene karte, stariji nego prošlih godina. Prijatelji koji su festival pratili preko interneta slali su nam poruke u kojima su razočarano konstatirali da je WGT ove godine pun penzića (ponekad se i nama činilo tako). No posjetitelji iz drugih zemalja su nam govorili – nije bitno što je manje ljudi, bitno da se WGT konačno održao i da taj prostor slobode za sve one „drukčije“ i dalje postoji.
Na kraju, iako smo željeli, ni ove godine nismo pred zoru pojeli te slavne lazanje u pretrpanom i bučnom klubu Moritzbastei. Pola sata čekanja u to doba noći, nema smisla. Možda iduće godine, kad bude jubilarni 30. WGT kojem se svi koji vole lajpciške crne dane vesele – i priželjkuju još više izvođača, još više klubova, a organizatori kažu da su pripreme za posebno izdanje festivala već naveliko počele.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
