Šibensku Tvrđavu sv. Mihovila dvije je večeri zaredom pohodio jedan od najatraktivnijih, ali i najneobičnijih bendova sadašnjice.
Otkačena melburnska šestorka King Gizzard and the Lizard Wizard privukla je prvu pozornost svojim neobičnim imenom i garažnim rock zvukom prije punih deset godina, premda bi čovjek bacivši pogled na obujam njihove ekstenzivne diskografije vjerojatno pomislio kako su i duže na sceni. Kao jedan od prijelomnih trenutaka karijere izdvaja se njihov vjerojatno najbolji album, psihodelični i u beskonačan loop spojeni “Nonagon Infinity” iz 2016. nakon kojeg je bend zakoračio u fazu hiperprodukcije kakvoj nije ravan vjerojatno ni jedan veći izvođač današnjice.
Taj period započeo je kad su 2017. unutar godine objavili čak pet (!) žanrovski raznovrsnih studijskih albuma, a takva navika nije se ni kasnije promijenila pa njihov opus već broji više od dvadeset službenih izdanja i desetak live albuma. U nekom trenutku postalo je gotovo nemoguće držati korak s Gizzardima i pratiti sve što objavljuju. Osim što je količina materijala koji izbaciju ubrzo postala suludom, bend je postao slavan i po svom šaranju različitim muzičkim stilovima, pa bi se tako znali oglasiti pločama na kojima sviraju boogie rock (“Fishing for Fishies”), thrash metal (“Infest the Rats’ Nest”), pa čak i jazz (“Sketches of Brunswick East”).
Nije uvijek lako procijeniti koliko publike doista ima neki svjetski bend, pogotovo kad je u pitanju neobičan sastav poput Gizza. Njihov koncert bio je zakazan još prije prvih valova korone u Tvornici kulture, ali je nakon nekoliko odgađanja pomaknut u šibensku Tvrđavu svetog Mihovila i proširen na dvije rasprodane večeri.
S obzirom na prebogat opus kojim raspolažu kao i vrlo promjenjive setliste na turneji, nitko nije znao što bi se uopće moglo očekivati prve večeri. I prije početka nastupa publika je članove pozdravljala uzvicima i pljeskom kao da su u pitanju zvijezde iz kakvog boy benda. A kad su zasvirali zavladala je prava euforija. Odmah je postalo jasno da se bend odlučio za otvaranje s thrash metal setom sačinjenim uglavnom od materijala sa spomenutog “Infest the Rats’ Nest” te onih pjesama s najnovijeg albuma “Omnium Gatherum” koji se oslanjaju na isti žanr.
U sredini koncerta došlo je do određenih problema sa zvukom koji je tijekom izvedbe pjesme “The Garden Goblin” čak i potpuno nestao, no bend je tu neugodnost prebrodio anegdotom o Thomu Yorku i nastavkom svirke koja je djelovala toliko opušteno i neformalno da se manji zastoj gotovo nije ni primijetio. Unatoč toj opuštenosti u izvedbi, glazba je ostala napeta, pogotovo u onom dijelu u kojem je izveden solidan komad ranije spomenutog albuma “Nonagon Infinity”, a čija kruna je bila odlična “Gamma Knife”. Pred kraj koncerta bend se sve više upuštao u improvizacijske jamove različite uspješnosti, a sam kraj prve večeri došao je prilično abruptno i bez bisa. No, ionako smo znali da nas čeka još jedna porcija iduće večeri.
Ako prvu noć nismo znali što očekivati po pitanju setliste, druge večeri znali smo jedino što nećemo čuti, a to su bile sve one pjesme koje su odsvirane prvi put. Da, bio je to isti bend ali koncert je bio potpuno različit. I, usuđujem se reći, bolji. Odlučili su se za manji broj dužih pjesama, počevši s “Rattlesnake” okruženom introm i outrom iz “K.G.L.W.”.
Vrhunac je dosegnut epskom izvedbom “Crumbling Castle”, ključne pjesme s “Polygondwanaland”, jednog od pet albuma koji su objavili 2017. godine. Iako je postojala službena setlista, katkad je bilo teško pratiti sadržaj jer su se pjesme pretakale iz jedne u drugu i u nešto sasvim novo, pogonjene uglavnom gitarskim solo dionicama. Taj način sviranja koncerta podsjećao je na nastupe legendarnih jam bandova kao što su Grateful Dead ili Phish, premda je sama glazba čvrstinom i ambicioznošću zvučala kao nešto što bi mogli izvoditi i The Doors.
Druge večeri Gizzardi su thrash metal eksploziju sačuvali za kraj koncerta koji je, jednako kao i prvi, završio bez dodatnog izlaženja pred publiku. Ovdje ovlaš spomenimo da je kao predizvođač nastupila australska kantatorica Grace Cummings kojoj je zemlja porijekla jedina istinska poveznica s bendom prije kojega je svirala.
King Gizzard and the Lizard Wizard su definitivno jedan od onih vrlo “hajpanih” bendova, a dva rasprodana koncerta u Šibeniku potvrđuju da njihova publika nije ograničena na hipstere, već je vrlo široka i uključuje ljubitelje različitih žanrova i glazbenih stilova te ih u jednakoj mjeri slušaju oni kojima su bliski primjerice i metal i punk. Nema mnogo bendova na svijetu koji mogu samo tako doći, odsvirati štogod im padne na pamet i drugi dan odsvirati nešto sasvim drugo. Koliko god djeluju šašavo i otkačeno, ovi momci su ozbiljni i predani glazbenici. Dakle, ovo je jedan od onih slučajeva u kojemu hype dolazi s pokrićem.
Saznajte više: