Na premijernom zagrebačkom koncertu novigradsko-ljubljanske grupe The Screaming Wheels klub Hard Place bio je dupkom pun.
Svaka zdrava i dobra glazbena priča biva prepoznata od publike, bez obzira o žanrovskoj pripadnosti. Formula je, dakle, oduvijek ista i na koncu primjenjiva i na, prvenstveno, novigradski blues kvartet The Screaming Wheels.
Osnovani su 2018. pred Croatian Blues Challenge nakon kojeg su u formi dua predstavljali Hrvatsku u Memphisu na International Blues Challengeu, a potom ubrzo su postali kvartet. Pandemijsku 2020. iskoristi su za pripreme za album „Istramental“ kojeg objavljuju prošle 2021. a tijekom ovogodišnje europske turneje pobjeđuju i na Ruvido Sound Contestu 2022 u Italiji gdje su bili jedini hrvatski predstavnici. Nakon Berlina i Češke, posljednja etapa turneje bila je za subotu zakazana svirka u zagrebačkom Hard Placeu.
Pun klub utječe na raspoloženje svakog benda, no The Screaming Wheels kao da su dobili dodatnu injekciju adrenalina. Vjerojatno i inače imaju furiozne nastupe, no sinoć je to bilo, da citiram pjevača i gitaristu Denisa Makina: „Ozbiljna zajebancija… Samo ozbiljna zajebancija“, ako shvaćate o čemu je riječ, ali u prijevodu je to bila opaka adrenalinska svirka i dobro raspoloženje benda u kombinaciji sa željom za probijanjem granica, što vlastitih, što žanrovskih, ne bi li se instantno uvukli prisutnoj publici pod kožu. Što se tiče ovog posljednjeg, to su svakako i uspjeli.
Blues The Screaming Wheelsa natopljen je rock and roll energijom i da Denis Makin nije oličenje blues kulerstva, svojevsni anchorman koji uvjetuje tempo nastupa na način da ne želi baš sve adute ispucati u prvih pet minuta, dojam je da bi također pjevač i gitarist Leo Anđelković i basistkinja Slavica Tucakov izgorjeli na pozornici od neumorne nabijačine, jer za njih valjda umor nije opcija, kao ni skrivanje bilo kojih aduta. A valjda je slična situacija i s raspištoljenim bubnjarem Erleom Đurđevićem koji fizički pak neodoljivo sliči na Johnnyja Casha iz mlađih dana.
S adutima svog zasad jedinog albuma krenuli su na samom početku. Singl „Willie The Wimp“ bila je već druga izvedena pjesma po redu (a bilo je neizbježno da je odsviraju još jednom na bisu za kraj). Obzirom na kratkoću snimljenog materijala „Istramentala“, koncert je bio prožet i rock i blues standardima od kojih možda najprije treba izdvojiti Hendrixov „Woodoo Chile“ koju je Makin ad hoc kobinirao s „Bella Ciao“, pjesmom talijanskih partizana iz II svjetskog rata, kao što je na kraju bila zanimljiva izvedba velikog hita „Human“ Rag’n’Bone Mana. Ta pjesma se po svoj prilici nije mogla očekivati na repertoaru The Screamnig Wheelsa, ali uspjeli su je upasirati u svoj izričaj.
Bend također posjeduje i jasno prepoznatljiv zvuk, što ga također izdvaja od mnogih današnjih izvođača koji baštine blues. Dok su Makinovi gitarski pasaži ukorijenjeni u čikaški blues ogranak kao poveznica s tradicijom, s druge strane posebno elektrificirana akustična gitara Lea Anđelkovića unosi neobičnu količinu tutnjave. Zajedno u kombinaciji s ritam sekcijom to je galop ritma koji bi i mrtve oživio.
I opet na to sve treba dodati i onu ‘ozbiljnu zajebanciju’ jer njihov locomotion blues ritam se kotrlja poput uragana, no njima ne pada na pamet takvu pjesmu nazvati po nekoj ‘train“ zgodi (što blueseri obično ne propuštaju), već to uspoređuju s jurnjavom za kokošima po kokošinjcu, a tako im se i zove pjesma „Chicken Catcher“. Kad su je izvodili na kraju, nedostajalo je još samo da leti perje po Hard Placeu, pa da sve podsjeća na neki suludi juke joint tulum na američkom jugu.
The Screamnig Wheels ikao pripadaju blues niši, kroz taj isti blues oživljavaju i postulate nekadašnjeg rocka koji je bio čvrsto vezan za taj žanr i to rade na dovoljno zanimljiv način da privlače i mladu publiku, što nije mala stvar. Priča ovog benda je začeta u bluesu, ali tu ima itekako štofa da može postati zanimljiva i velikom broju onih koji nisu strogo orijentirani na blues.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
