Herojski ep Gine Prince-Bythewood zabavna je stripovska akcija, ali u njemu njemu ne treba tražiti historijsku točnost niti ikakvu pretjeranu dubinu.
Kad u njemu ne bi bilo krvi, odsječenih glava i silovanja, čovjek bi mogao pomisliti da je “The Woman King”, novi film redateljice Gine Prince-Bythewood, poznate po nekoliko prethodnih filmova od kojih je posljednji bio Netflixov akcić “The Old Guard” s Charlize Theron u glavnoj ulozi, zapravo još jedna od igranih adaptacija neke Disneyjeve bajke. Imamo ovdje jednu tipičnu Disneyjevu “princezu”, mladu Nawi (Thuso Mbedu), koja nije prava princeza, već siroče koju posvojitelj, budući da je zbog njezine urođene drskosti ne može udati za nekog bogataša kako je planirao, ostavlja u skrb opasnim ratnicama koje se zovu Agojie i koje su elitni odred vojske plemena Dahomej u Zapadnoj Africi. Taj odred predvodi okorjela generalica Nanisca (Viola Davis), a glavni su joj neprijatelj pleme Ojo koje zarobljene Dahomejce prodaje u roblje europskim trgovcima koji se bogate na trgovini crnom populacijom za vrijeme radnje smještene prije dvije stotine godina.
U ovu bajku koja je, kako se posvuda u najavama ističe, nadahnuta stvarnim povijesnim događajima, upakirani su i ljubavni zaplet te poneki dramatičan obrat koji će nas konstantno držati pri svijesti da glavni zadatak filma nije odražavati neku historijsku točnost, već ispričati epsku priču o junaštvu kakve su ranije prenašali Oscarom za najbolji film nagrađeni naslovi kao što su “Braveheart” Mela Gibsona i “Gladiator” Ridleyja Scotta, oba naširoko voljena, premda na sličan način “diznificirana” herojska epa.
“The Woman King” također dolazi u ranoj fazi sezone filmskih nagrada, pa tako ne čudi da se i ovaj naslov trenutno spominje u određenim kombinacijama za Oscare, premda su mu u ovom trenutku šanse prilično rubne. Naime, sam film trenutno drži posljednju od deset pozicija u kategoriji najboljega filma, dok njegova glavna zvijezda Viola Davis pleše oko ulaska među pet glavnih glumica kojima se smiješi nominacija. Davis je jedno od onih imena koje Akademija obožava, već je osvojila Oscar za sporednu ulogu u “Fences” Denzela Washingtona nakon što je u istoj kategoriji bila nominirana i za “Doubt”, a u kategoriji glavne glumice također je skupila dvije nominacije, prvo za “The Help”, a zatim i prije dvije godine za naslovnu ulogu legende bluesa u “Ma Rainey’s Black Bottom”.
U “The Woman King” je vidimo u sasvim drugačijem u izdanju, nabildanu i punu ožiljaka, opasnu ženu ratnicu vrlo različitu od svih onih koje je ranije glumila. I, naravno, još jednom je odlična, no nije jedina koja je zablistala u ovom filmu. Osim spomenute Mbedu, film kradu i fenomenalna Lashana Lynch (koju pamtimo kao Nomi, novu 007 iz posljednjeg Bonda “No Time To Die”) te Sheila Atim u epizodnoj ulozi Naniscine desne ruke Amenze. Sve one služe kralju Ghezu kojeg igra John Boyega poznat iz završne Star Wars trilogije.
I dok scenarij Dane Stevens u grubim crtama služi kao sidro oko vrata ovog filma i često ga poteže u područje pretjerane sladunjavosti, naivne romantike i stripovske linearnosti kakva se sad nakon Marvelove dominacije vjerojatno očekuje od svakog potencijalnog blockbustera, “The Woman King” ipak djeluje kao vrlo šarmantno ostvarenje na ljudskoj razini. Glavni likovi su svi redom topli i osjećajni te se gledatelj iskreno veže za njih i stalo mu je za njihovu sudbinu, kao i za sestrinstvo ratnica.
Premda kao i mnogi naslovi danas pati od viška CGI-ja, ipak zadivljuje u tehničkom smislu scenografije te pogotovo izvrsne kostimografije Gershe Phillips koja bi svakako trebala biti nagrađena nominacijom za Oscar. Dodamo li ovdje i činjenicu da filmsku fotografiju potpisuje Polly Morgan, jasno je da je ovaj film djelo ženske ekipe kako ispred, tako i iza kamere. Ipak, valja izdvojiti i jednog muškarca iz ekipe, jazz skladatelja Terrencea Blancharda koji je zaslužan za glazbu, a ovdje se vješto zabavlja s temom plemenskih ritmova.
Zanimljivo je da se dolazak ovog filma poklapa s još jednim blockbusterom o afričkim ženama ratnicama, a to je nastavak Marvelovog “Black Panther” pod nazivom “Wakanda Forever”. Po pitanju zarade pobjednik je u ovom slučaju jasan, ali zgodno je vidjeti kako se kroz povijest često u paru pojavljuju tematski tako slični filmovi.
Ova dva naslova usporedit ćemo za desetak dana kad “Black Panther” dođe u kina, a dotad ćemo “The Woman King” pamtiti kao zgodnu razbibrigu koja svoju svrhu solidno ispunjava. Ili kako bismo to u ovoj kolumni sročili: “not great, not terrible.”
(Tri Star Pictures/Sony Pictures, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
