Već drugi put u ovom mileniju dobili smo bend s imenom Djeca čiji album prvijenac, da se još malo igramo brojevima, stiže točno dvadeset godina nakon eponimnog debija grupe pokojnog Ante Perkovića.
Vjerujem kako Bruno Žabek (gitara/bas) i Benjamin Mjeržva (bubanj) toga nisu bili svjesni, no taj je eventualni nedostatak originalnosti prilikom davanja imena i jedino što bi se (n)ovoj Djeci! moglo prigovoriti.
“Kad čuješ ovaj zvuk” savršeno reflektira mjesto i vrijeme u kojem je nastao, u smislu da se na njemu nalazi skoro sve što u posljednje vrijeme prolazi, kako među ovdašnjom rock publikom tako i kod onih, uvjetno rečeno, plesnije nastrojenih. Utjecaji Royal Blooda i The Slavesa miješaju se s nasljeđem srpske scene, bilo da je riječ o Repetitoru i stalnorastućem broju njihovih kopija ili vječno kul veteranima poput Discipline Kičme, Obojenog programa ili Boya.
Povremeno, primjerice u “Ti imaš sve” i “Mama”, zazvuče i kao White Stripesi, ali sve navedeno dobiva i neočekivanu protutežu u “Želim s tobom sve” koja bi potpala pod nekakav coldwave, darkwave ili bilo koji naziv kojim mlađi izvođači pokušavaju i ne uspjevaju prikriti da se zapravo radi o synth-popu osamdesetih, i posebno odjavnoj “Zori”, eteričnoj elektronici epskog trajanja naslonjenoj na jedne Tangerine Dream.
“Seljačka buna” i “Bunt” nisu daleko ni od onoga što radi koprivnička Šiza, „Pokret“ su, barem prije posljednjeg albuma, mogli snimiti i Porto Morto, “Kuća straha” tuzemni je odgovor na Kasabian, dok su iz svog prethodnog angažmana u Kraljićevim Miceksima donijeli i malo zagrebačkog rock štiha, istini za volju više u stavu nego u samoj muzici. U određenim pjesmama, najočitije u “Energiji”, svoja su dva lica i pomirili pa usred groovea kakvim bi se ponosio i stari Koja ubace elektronski break na tragu bratsko-sestrinske im pocket palme.
Dakako, u toliko širokoj paleti stilova nešto im više, a nešto manje leži pa su tako u garaži, primjerice, upečatljiviji nego na plesnom podiju. U svim tim glazbenim vodama, međutim, ni u jednom trenutku ne potonu, već su i među stvarno brojnim utjecajima uspjeli pronaći svoje ‘ja’, djelomično i zbog minimalističkih, na momente i parolaški jakih stihova.
Žabek i Mjeržva su nedavno održali i nastup na Brijačnici o kojem se dosta pričalo pa se doista čini kako bi 2023. mogla biti njihova godina. Ako i ne bude tako, nema veze, bit će prilike – ipak su još Djeca.
Ocjena: 8/10
(Yem, 2022.)