Zeal & Ardor u Močvari – nogomet, vrag i jednodnevni bootleg

Zeal & Ardor, projekt švicarsko-američkog glazbenika Manuela Gagneuxa, svojom me gotovo ritualnom smjesom iskonskog bluesa i ekstremnijih metal pravaca oduševio kada sam ih u kasnom terminu uhvatio na INmusicu. U utorak nisu ostavili toliko dobar dojam iako se radilo o više nego solidnom koncertu.

Zeal & Ardor u Močvari (foto: Vedran Metelko)

Močvaru posjećujem od samih njezinih početaka, još od vremena dok se nalazila u Runjaninovoj, te sam u njoj stvarno radio i vidio sve i svašta, ili sam tako barem mislio. Ono što, naime, nikako nisam očekivao jest da ću u Močvari ikad gledati nogometnu utakmicu, i to u dijelu kluba u kojem je samo nekoliko minuta poslije zadnjeg sučevog zvižduka već odzvanjala žestoka svirka predgrupe. Da budem sasvim iskren, stigao sam neposredno prije nego što smo primili treći gol, no i to je bilo više nego dovoljno da drugom zagrebačkom nastupu Zeal & Ardora osigura pomalo nadrealni uvod.

Zahvaljujući ranom dolasku, uspio sam uhvatiti i spomenuti ‘opening act’, trojku iz Züricha zvanu Sooma. Riječ je o jednom iz naizgled beskrajnog niza modernih rock bendova koji imaju prave utjecaje, daju sve od sebe na stageu i svoje pjesme vode od jednostavnijih, ogoljenih početaka baziranih na moćnom riffu ne predalekom od radova Trail of Dead pa čak i Jona Spencera do krešenda u kojem postaju, ili bi barem trebali postati, bijesna i glasna sviračka mašina. Navedeno ipak ne može funkcionirati ako se iza toga ne kriju suvisle pjesme, zbog čega su mi, što je nastup odmicao, bili sve naporniji.

Zeal & Ardor u Močvari (foto: Vedran Metelko)

Zeal & Ardor, projekt švicarsko-američkog glazbenika Manuela Gagneuxa, svojom me gotovo ritualnom smjesom iskonskog bluesa i ekstremnijih metal pravaca oduševio kada sam ih u kasnom terminu uhvatio na INmusicu. U utorak nisu ostavili toliko dobar dojam iako se radilo o više nego solidnom koncertu.

Dio razloga svakako je izostanak dvojice pratećih pjevača ili preciznije rečeno pratećih growlera koji u Zagreb, kako nam je Manuel i objasnio, nisu stigli zbog bolesti. S druge strane, radi toga su u prvi plan izbile impresivne mogućnosti njegovog vokala koji je jednako uvjerljiv kada u mikrofon reži poput black metalaca i kada mu se glas pretvara u nekog starog bluesera.

Set-listom su dominirale stvari s aktualnog eponimnog albuma (čini mi se da ih je odsvirano čak devet) na kojem su svoj izričaj proširili s malo industriala i metalu sklonijih goth bendova tipa Type O Negative. Prilikom preslušavanja istog došao sam do zaključka kako je u pitanju njihov možda i najkompletniji studijski uradak, u što su me i uvjerili već otvaranjem s „Church Burns“ i „Götterdämmerung“.

Zeal & Ardor u Močvari (foto: Vedran Metelko)

Zeal & Ardor izvorne crnačke napjeve spajaju s black metalom toliko prirodno i logično da se morate zapitati kako se toga nitko prije nije sjetio; slušajući najbolju im stvar „Devil Is Fine“ ili tek neznatno slabije „Gravedigger’s Chant“ i „Blood in the River“ stvarno mi se činilo kako izvode soundtrack kakvog povijesnog horor filma u kojem skupinu robova s američkog juga iznenada posjeti sam vrag.

Treba napomenuti i da Manuel, kao i ostatak grupe, nimalo ne nalikuje tipičnim predstavnicima brutalnijih metal žanrova – nema maskiranja i opakih izraza lica, a i okupljenima se obraćao vrlo simpatično, uz taman pogođeni omjer zajebancije i zahvalnosti zbog dobro ispunjenog kluba i doista sjajne atmosfere. Da se nije radilo o pretjerivanju potvrđuje i činjenica da je jučerašnji koncert snimljen i pretvoren u bootleg izdanje čiji se link za download mogao nabaviti na štandu s merchom, a koje će biti izbrisano za 24 sata.

Također, Gagneuxovi tekstovi znatno su nastrojeni filozofski i posvećeni kako propitkivanju religije i njezinih dogmi tako i užasima poput genocida, ratova i oružja masovnog uništenja.

Premda izuzetno efektna i prilično originalna, formula Zeal & Ardora poslije nekog vremena postaje malo previše očekivana, u smislu da će skoro svaki blues uvod prerasti u zaglušujuću tutnjavu s ubojitim udarcima bubnja, distorziranim gitarama i Manuelovim growlanjem. Zbog toga mi je koncert u Močvari na trenutke bio malo monoton, ali je i dao naslutiti kako su najbolje stvari tek pred njima.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X