Osim onih dobrotvornih (prikupljanje novca za buduće akcije Zaklade Solidarna), kompilacija različitih izvođača ‘Nespojevi’ ima i hvalevrijedne strogo glazbene motive, a to je skretanje pozornosti na (većinom) manje poznat, no interesantan dio nezavisne scene ovih prostora. Takva izdanja najčešće imaju za cilj predstaviti skupinu bendova u čijem je radu moguće pronaći zajedničku poveznicu, bilo da se radi o sličnostima žanrovskog i ideološkog predznaka ili pristupu prema muzici i umjetnosti općenito.
„Nespojevi“ su u press materijalima opisani kao kompilacija solidarne buke, što je istovremeno i dosta precizan i donekle zbunjujuć opis. Buka se, naime, u glazbenoj teoriji nerijetko izjednačvala s noise rockom kojeg ovdje nema ni u tragovima, ali s druge je strane većinom doista riječ o glasnim i beskompromisnim, larpurlartistički nastrojenim sastavima.
Na svom trećem izdanju u isto toliko godina djelovanja (pokrenut je početkom 2020.), mikro-label Ovozemaljske stvari okupio je neke, u kontekstu nezavisne scene, već prilično poznate i od strane kritike itekako priznate izvođače (Ivan Grobenski, ###, Seine), osebujna underground imena poput Onog Dječaka, neobuzdane zvučne udare Damira Bartola Indoša i njegovog Šahtofona, ali i nov(ij)a imena kao što su beogradski dvojac Izleti ili zagrebački Koridor. Stilski tu stvarno ima svega, od elektronskih pasaža Karmakumulatora do koprivničkih metalaca Wojtyla i fake etna Grobenskog, pri čemu neznatnu prevlast imaju mračniji ogranci post-punka više ili manje primjetni u skladbama Koridora, Izleta i Stidnica.
Kompilaciju „Nespojevi“ otvara Onaj Dječak koji je ranije nastupao kao Dječak iz vode i objavio niz izdanja za Slušaj najglasnije Zdenka Franjića. Zdena mi je svojedobno i preporučio da se malo pobliže upoznam s radovima glazbenika pravog imena Edin Džambić, što iz razloga kojih se trenutno ne mogu sjetiti ipak nisam napravio. Sudeći po ovdje uvrštenom „Duhovnom razvoju“, propustio sam dosta toga – gitare su minimalističke, ali oštre i opore na tragu Damira Avdića, dok stihove poput ‘sirotinjo ustani, radi, množi se, bori se’ izvikuje glas koji zvuči poput nekakve nadrkanije verzije Ramba Amadeusa.
Koridor, čije će članove upućeniji prepoznati iz The Celetoidsa (ne znam jesu li se oni raspali ili će oba benda egzistirati paralelno), letvicu kvalitete podiže još više sjajnom „Pogled u prazno“, post-punk rasturačinom ‘berbe 1982.’ i porijekla jednako bliskog riječkoj (Mrtvi kanal, Grč, Paraf, čak i Termiti) i ljubljanskoj sceni (posebno Lublanski psi). „Noć“ Wojtyle bi mi mnogo bolje sjela kada vokal ne bi ‘growlao’, posebno jer instrumentalni dio, s basom koji stvarno trese utrobu, uspješno probija često skučene okvire ekstremnijih metal žanrova.
Šahtofoniju sam svojedobno gledao u Kinu SC, kada su uz Indoša i njegov ‘izum’ među ostalima svirali Bic, Nino Prišuta i Ratko Danilović iz nekadašnje Sexe. Sjećam se da su mi dojmovi te večeri bili podijeljeni, odnosno da sam neusporedivo više guštao u trenucima kada su klasični instrumenti preuzimali glavnu riječ, nego dok su čitavu priču vodili šahtofonisti Indoš i Tanja Vrvilo. „O slobodi volje“, isječak njihovog live nastupa iz 2019. godine, spada u ovu drugu kategoriju i podsjeća na samostalne radove Marka Stewarta iz Pop Group, što znači da mi je već poslije dvije-dvije i pol minute postao pretežak za slušanje.
„Svoj glas“ beogradskog tandema Izleti hoda tamnom stranom post-punka, uz reminiscencije na Bauhaus i, primjerice, Fields of the Nephilim, o ### i njihovoj „Jer život je ljepši kada se zaustavi“ sam već pisao pa ću ovom prilikom samo spomenuti da spada među vrhunce ove kompilacije, zajedno s karantenskom verzijom „Črne megle“ Ivana Grobenskog, superiornom i naveliko hvaljenom studijskom izvorniku.
Tijekom „Neba“ Seinea zabrijao sam da slušam neki session Radioheada na kojem je Thom Yorke prepustio mikrofon Kebri iz Obojenog Programa, dok bi „Lenka“ The Karmakumulatora bila upravo savršena za soundtrack nekog art SF-a iz ranih sedamdesetih, istovremeno abrazivna i snolika, donekle nalik samostalnim albumima Martina Reva. „Nespojave“ privode kraju bend genijalnog imena Konvoj bonton bajkera čiji je „Biodiverzitet“ previše kratak i kaotičan za kakve ozbiljnije prosudbe, te Stidnice sa „Silama tmine“, power popom ne pretjerano udaljenim od jednih Stereolab.
Zaklada Solidarna svojim je projektima poput „Solidarno s Ukrajinom“ i „Solidarno s Petrinjom“, kao i onima koje tek pripremaju, stvarno zaslužila da je podržite i uplatite joj poneki euro. Pogotovo ako zauzvrat dobivate i „Nespojeve“.
Ocjena: 7/10
(Ovozemaljske stvari, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
