U vrijeme kad blockbusteri poput ‘Avatara’ i superherojskih filmova obično isisavaju sav zrak i keš na kinoblagajnama, Universal Pictures odlučio je okušati sreću i zaigrati na kartu zamora publike od silnih eksplozija producirajući u kratkom razdoblju nešto što bi se već sad moglo nazvati nizom uradaka koji su suvremena verzija B-filmova.
Prošli tjedan u kina nam je stigla urnebesna horor komedija “Cocaine Bear” – kako sam jednako urnebesan naslov kaže – o medvjedu na kokainu. Premisa filma temelji se, da stvar bude luđa, na istinitom događaju iz sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća i švercu droge koji je pošao po zlu rezultirajući odbacivanjem 40 plastičnih spremnika kokaina u šumu u Tennesseeju. Nešto više od dva mjeseca kasnije pronađen je medvjed okružen rastrganim kutijama i želuca punog droge.
Glumica Elizabeth Banks, najpoznatija po ulogama u raznim romantičnim komedijama iz tzv. nultih godina, okušala se kao redateljica prvo s “Pitch Perfect 2”, nastavkom glazbene komedije u čijem je izvorniku glumila, a zatim i grozomornim pokušajem reboota ‘Charlie’s Angels’ iz 2019. godine. Svoju zdravorazumski teško objašnjivu karijeru nastavila je upravo režirajući fiktivni zamišljaj priče o medvjedu na kokainu kojeg su mediji simpatično prozvali Pablo Escobear.
U filmu stvari polaze po zlu kad medvjed(ica) pod utjecajem droge krene u pokolj po nacionalnom parku Chattahoochee-Oconee, a policija, mafija, rendžeri, lokalni huligani, dvoje djece i zabrinuta majka svi završe na istoj lokaciji s “razjarenom crnom šumskom zvijeri” (da citiram najbolji novinski članak ikad napisan na ovim prostorima objavljen u Jutarnjem listu 1998. koji se bavio sličnom tematikom). Naravno da će uslijediti cijelo popodne puno krvi, rastrganih udova, panike i vriske zahvaljujući kombinaciji dviju stvari tako jasno istaknutim u samom naslovu: medvjeda i kokaina.
Ovaj tekst nema namjeru biti recenzijom filma “Cocaine Bear”, a da jest bio bi bolje ocjenjen nego filmovi koji obično završavaju u našoj rubrici “3,6 rendgena”, budući da više naginje kategoriji great nego not great not terrible, jer riječ je o izrazito zabavnom filmu kojem se gotovo sve mane mogu oprostiti zbog otkačenosti premise i potpuno šašavog pristupa egzekuciji. Možda najveća zamjerka mogla bi se uputiti prilično lošem CGI-ju, ali u tome leži dio šarma i ono o čemu zapravo želim ovim osvrtom progovoriti.
“Cocaine Bear” je tipičan primjer onoga što se u kinematografiji naziva B-filmom. Taj pojam potječe iz razdoblja kad su se u kinima filmovi prikazivali u paru, a onaj skuplji, popularniji i atraktivniji bi bio popraćen kraćim, jeftinijim i manje ambicioznim, često žanrovskim naslovom. Taj bi se, kao i u slučaju B-strane neke singlice u glazbi, nazivao B-filmom. Kad se praksa prikazivanja filmova u paru povukla iz Sjedinjenih Država, to nije označilo kraj B-filma, budući da je ta jeftinija produkcija prvo preseljena na televiziju, zatim na ono što bi se u zlatnom dobu videokazeta zvalo direct-to-video, a danas direct-to-streaming.
U vrijeme kad blockbusteri poput “Avatara” i superherojskih filmova obično isisavaju sav zrak i keš na kinoblagajnama, Universal Pictures odlučio je okušati sreću i zaigrati na kartu zamora publike od silnih eksplozija producirajući u kratkom razdoblju nešto što bi se već sad moglo nazvati nizom suvremene verzije B-filmova. U pitanju su tri žanrovska uratka otkačene tematike i relativno niskog budžeta od kojih je svaki ostvario vrlo dobre rezultate na box officeu i otvorio put eventualnim nastavcima.
Krenulo je početkom prosinca kad je objavljen “Violent Night” redatelja Tommyja Wirkole, neobičan spoj koji sadrži elemente akcijskog hita “Die Hard” i božićnog klasika “Home Alone”, a u kojem David Harbour glumi Djeda Mraza glavom i snježnom bradom, koji kreće u krvavi sukob sa zlim otmičarima jedne bogate obitelji. “Violent Night” svojim je naslovnim nasiljem, neobičnim humorom te najviše suludom premisom već osigurao i nastavak zaradivši gotovo četverostruko više od uloženih 20 milijuna, te dao naslutiti da postoji tržište za takav otkačeni materijal.
Film koji je uslijedio, a za koji bi se moglo reći da nastavlja ovaj niz jest znanstveno-fantastični horor “M3GAN” Gerarda Johnstonea koji je kombinirao elemente još jednog klasika strave osamdesetih, “Child’s Play” sa suvremenim strahom od umjetne inteligencije, a sve je to upakirano u produkt načelno namijenjen tinejdžerkama (reklamiran je viralnim plesovima na Tik-Toku), ali s potencijalom koji seže i daleko izvan tog bazena. Kad je i ovaj naslov o lutki koja ubija zadovoljio na blagajnama (173 milijuna dolara zarade na dvanaest milijuna budžeta) i također osigurao nastavak najavljen za početak 2025., postalo je jasno da u ovom retro grmu leži neki zec od zelembaća.
“Cocaine Bear” nastavlja istim putem posežući za izvorom nadahnuća s kojega su pili svi filmovi o ubojitim životinjama od “Jaws” nadalje i na temelju štedljivog budžeta (ergo dosta loš CGI), par jačih glumačkih imena (primjerice Ray Liotta u svojoj posljednjoj uloži u životu) i iznad svega neodoljivog naslova koji kapitalizira na urnebesnoj premisi i reklamne kampanje koja je uključivala čak i spot za vrijeme Super Bowla i otkačene objave na društvenim mrežama koje su dodatno podigle apetit kod ciljane skupine.
Sva tri spomenuta filma pokazala su se zabavnima i dovoljno dobro izvedenima i izvukla su vjerojatno najviše što su mogla od kombiniranja oprečnih žanrova odvažnim prepuštanjem svojoj reklamiranoj blesavosti. Ostaje vidjeti hoće li nas uskoro takav sadržaj zakopati sve većim i slabijim izdancima (za dva tjedna stiže film “65” u kojem se Adam Driver kao putnik iz budućnosti bori protiv dinosaura) dok nam ne dozlogrdi, ali Universal se doziranjem triju dobrih izdanja u isto toliko mjeseci pokazao svježim izvorom jeftini(ji)h uzbuđenja za naše niske strasti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
