Nije prošlo valjda ni deset dana od zabrane cajki u Puli i Osijeku, kad je u Kutini neka proverbijalna žaba vidjela kako tamo konje potkivaju, pa je i ona digla nogu jer je žulja extreme metal festival Heretic Feast.
Kad smo nedavno kritički pisali o zabrani sad već razvikanog koncerta narodne glazbe prvo u Puli, a zatim i u Osijeku zabranjen, jedan segment populacije predvidljivo nas je proglasio podržavateljima četnika, komunistima i braniteljima cajki, ali od tog segmenta populacije se ništa drugo ni ne očekuje. No i u progresivnijoj struji bilo je onih koji su se pitali zašto stajemo na stranu očitog glazbenog neukusa i stilova štetnih za stanje duha nacije, premda bi svakome trebalo biti jasno da su zabrane bilo kakve glazbe puno štetnije za to stanje duha nacije nego što ijedna vrsta glazbe može ikada biti.
I eto, nije prošlo valjda ni deset dana od tih zabrana, prije nego je i u Kutini neka proverbijalna žaba vidjela kako u Puli i Osijeku konje potkivaju, pa je i ona digla nogu jer je žulja extreme metal festival Heretic Feast. “Žaba” u pitanju je neki lokalni HSS-ovac Dragutin Vagner, član Gradskog vijeća Kutine, koji je pohitao na društvene mreže i poveo sveti rat protiv “sotonističkog koncerta” te od gradonačelnika Zlatka Babića tražio da objasni zašto se u njihovom gradu, u prostoru Barake u koji vlasti ulažu novac, “na najveći kršćanski blagdan” održava koncert na kojem bi se “veličao mrak, vrag i sve mračne sile.” Vagner dodaje: “Ja sam zbilja tolerantan, ali ovo je prestrašno!”. To je varijanta onoga, “nisam rasist, ali…”
Ruku na srce, gospodin Vagner ne traži otkazivanje koncerta, već “samo” da se izmijeni njegov datum održavanja, odnosno da se ne dogodi baš u subotu 8. travnja, na dan prije Uskrsa, tog najvećeg kršćanskog blagdana. Naravno da takvo nešto jednostavno nije izvedivo kad je u pitanju nastup deset bendova s ukupno više od 40 članova koji bi svoje rasporede trebali prilagoditi na način da budu više u skladu s prohtjevima tamo nekog člana Gradskog vijeća koji “smatra da je održavanje tog koncerta direktna uvreda većine građana Kutine i okolice, pošto se većina deklarira kao katolici.” Oh, da, i ne zaboravimo kako maestralno poentira u duhu vjekovječne egide njegove olim magnae et inclytae političke partije: “Samo nas vjera u Boga i naša sloga može odmaknuti od ove dekadencije koja vlada svuda oko nas.”
Cjelodnevni festival trebao bi biti prvo veće događanje u Kutini nakon godinu dana te prvi festival održan tamo nakon pandemije. Najavljeni su koncerti bendova kao što su The Stone iz Beograda, Bednja, Corpse Grinder, Porazium i drugi. Promotivni opisi nekih od izvođača tipično su pretjerani u klasičnom metalskom stilu i doista, ako ih netko neupućen u metalske stvari krene čitati, možda će zamisliti kako će se ispred kutinske Barake raskalašena ekipa kupati u svinjskoj krvi, žrtvovati djevice i klanjati se Belzebubu i sve to pred najveći kršćanski blagdan. Ovim putem treba ih obavijestiti da se takve stvari na metal festivalima u pravilu događaju jednako često kao čudesna iscjeljenja na koncertima Hillsong United.
Ni deset dana nije prošlo od prve naznake zabrana, a da se u našem sokaku nije obistinio onaj recept koji je slavno opisan riječima što se pripisuju pastoru Martinu Niemölleru, a koje su kasnije parafrazirane na monolitu New England Holocaust Memoriala u Bostonu: “Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunist…” Naširoko je to citirana kritika njemačkih intelektualaca koji nisu na vrijeme digli svoj glas protiv uspona nacizma i šutjeli su dok su redom odvođeni Židovi, sindikalisti, socijaldemokrati… sve dok na kraju nije ostao nitko da se pobuni.
Kod nas su, eto, prvo došli po tamo neke “našmrkane” cajkaše koji “truju mladež”, a nekih deset dana zatim i po one zle metalce koji “štuju Sotonu”. Sutra će doći po “razvratne” pankere, a prekosutra i po vas. Ne smijemo dopustiti da nam itko osim nas samih određuje što smijemo, a što ne smijemo slušati. Možda ne pripadate ni cajkašima, ni metalskome stadu, ali ako ne dignemo glas odmah, sutra neće biti nikoga da se pobuni. Jer, da parafraziramo jednog gradskog vijećnika iz Moslavine: “samo nas zdrav razum i pravovremena borba mogu spasiti od ove opresije koja vlada svuda oko nas”.