Petorka iz Šapca je i dalje tu, na pravoj strani, uvjerena da glazba može i mora barem pokušati popraviti svijet.
Za neke bendove gotovo sa sigurnošću možete predvidjeti da će održati dobar koncert. Jedan od takvih je i punk institucija zvana Goblini koju smo u četvrtak ponovno imali prilike gledati u Zagrebu, točnije u Vintage Industrial Baru.
Glavni razlog za takvu ‘zicer prognozu’ svakako je njihova set-lista koja spada među najjače i najimpresivnije na ovim prostorima, set-lista koju i dalje osvježavaju sjajnim pjesmama poput onih s još uvijek aktualnog im albuma “Jednina”. Upravo u vrijeme izlaska te ploče Goblini su posljednji put svirali u Zagrebu; mjesto radnje bila je Močvara, a taj mi je nastup za nijansu ipak bio bolji od ovog sinoćnjeg.
U četvrtak je, barem desno od tonca gdje sam zauzeo stratešku poziciju, zvuk bio pretih i preslab, što pogotovo u slučaju žešćih koncerata osjetno kvari doživljaj. Sve drugo zato je bilo baš kako treba: dobro popunjen klub, odlično raspoloženi i bend i publika koja je s Brankom Golubovićem – Golubom počela pjevati već od prvih stihova uvodne obrade „Anja, volim te“ Videosexa.
Tijekom nešto manje od dva sata svirke dotaknuli su sve faze i izdanja počevši od „Za Lorenu“ i „eLeSDi se vraća kući“ s „Istinitih priča I Deo“, preko himni poput „Ima nas“ i „U magnovenju“ pa sve do skladbi s albuma snimljenih nakon ponovnog okupljanja grupe. Zanimljivo, u Vintageu su s „Jednine“ odsvirali više stvari nego u Močvari kada su službeno promovirali taj materijal, uključujući i baladu „Negde pred zoru“ koja me i ovaj puta podsjetila na najbolje trenutke Hladnog piva.
Dio repertoara novijeg datuma, što nije čest slučaj kod sastava s tolikim stažem, publika je prihvatila jednako dobro ili neznatno slabije od pjesama koje u pankerskim krugovima već dugo imaju status klasika. Rekao bih potpuno zasluženo uzmemo li u obzir da, primjerice, „Deca iz komšiluka“ ili „Meso“ ulaze u ‘hall of fame’ pjesmarice Goblina.
Još jednom su se prisjetili i neprežaljenog Tuste moćnim coverom „Marjane, Marjane“, a priredili su nam i malo iznenađenje u obliku gostovanja nekadašnjeg gitarista Psihomodo Popa, Saše Novaka Radulovića. Njegova povijest s basistom Vladislavom Kokotovićem i gitaristom Alenom Jovanovićem seže još u predratno doba kada je spomenuti dvojac u Karlovcu imao grupu Lorelei, čiji je producent, donekle i mentor bio upravo Saša.
Od predstavnika srpske scene devedesetih, malo koga sam volio kao Gobline i njihov album „U magnovenju“ koji sam tih dana presnimio od frenda s faksa i preslušavao do besvijesti. Od tada se promijenilo puno toga, no petorka iz Šapca je i dalje tu, na pravoj strani, uvjerena da glazba može i mora barem pokušati popraviti svijet.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
