Film počiva na vrlo zabavnoj premisi i u prvoj polovici podiže visoka očekivanja koja nažalost ne uspijeva opravdati budući da je zakračunat u narativu staromodne akcijske komedije u duhu osamdesetih i devedesetih.
Pišući prošle godine o njegovom posljednjem kinohitu “The Unbearable Weight of Massive Talent” – za koji još uvijek odgovorno tvrdim da je jedan od najboljih lanjskih filmova – spomenuo sam se neobične krivulje jedinstvene karijere Nicolasa Cagea u kojoj je prošao sve zamislive faze od indie ljubimca (vidi primjerice “Raising Arisona” braće Coen), preko oskarovske slave (“Leaving Las Vegas”), zatim statusa jedne od najplaćenijih akcijskih zvijezda na svijetu (“The Rock”, “Con Air”, “Face/Off”), pa do tavorenja po dnu kace niskobudžetnih produkcija u kojima je kreveljeći se do krajnjih granica postao karikaturom samoga sebe (previše je primjera za nabrojati).
No s novim desetljećem, možda upravo na temelju te grozomorne faze u kojoj je predugo bivao, Cage se vratio u nekoj meta verziji samoga sebe i ponovno naišao na ljubav kritike i publike. Možda je počelo s ulogom u filmu Pig (2021), pa se nastavilo sa spomenutim “The Unberable Weight…”, a sada se potvrdilo s horor komedijom “Renfield” u kojemu oskarovac glumi ni manje ni više nego grofa Draculu. Između dva potonja filma, doduše, pojavio se u još jednom nezapaženom jeftinom vesternu “The Old Way”, možda samo kako ne bismo zaboravili da je u pitanju Nic Cage, čovjek koji nikada ne bira. Ali to će vjerojatno ostati odlikom njegovog novoprobuđenog šarma.
“Renfield” je, dakle komedija o Draculi i njegovom naslovnom slugi, koji osim što ima neobične prehrambene navike koje će razljutiti svakog strastvenog entomologa, u novom filmu Chrisa McKaya, prethodno poznatog po “The Lego Batman Movie” i Netflixovom SF-u “The Tomorrow War”, svome gospodaru dovlači žrtve kojima se vječni vampir hrani. Renfield (glumi ga iznenađujuće šarmatni Nicholas Hoult kojeg smo nedavno gledali u još jednoj satiri s okusom strave, “The Menu“) pohađa sastanke čiji su polaznici ljudi u toksičnim vezama, ali ni jedna od njihovih veza nije toksičnija od one koju naš junak ima sa svojim čudovišnim šefom. U cijelu priču upliće se i mafija, kao i jedna poštena i hrabra policajka koja je posvećena da tu mafiju dovede pred lice pravde, a koju igra izvrsna komičarka Awkwafina.
Naravno, koliko god je mlađi dvojac simpatičan i talentiran, oni kao i ostatak ekipe padaju u drugi plan čim se na ekranu pojavi Cage, urnebesan u svojoj over-the-top izvedbi princa tame dok ispaljuje rečenice poput: “Ja sam mračna poezija koja nastanjuje ljudska srca.” Ili već nešto tome slično. Mora se svakako pohvaliti i šminku koja nam postupno pokazuje oporavak Dracule od jednog posebno gadnog susreta s lovcima na vampire, pa tako u jednoj od faza oporavka odaje neodoljiv dojam da je nadahnut trenutnim izgledom Roberta Smitha iz The Cure, kao i fantastična montaža iz uvodnih minuta filma u kojoj su lica glumaca digitalno ubačena u kadrove “Dracule” iz 1931. s Belom Lugosijem u naslovnoj ulozi.
Prokletstvo “Renfielda” jest to da film počiva na vrlo zabavnoj premisi i u prvoj polovici podiže visoka očekivanja koja nažalost ne uspijeva opravdati budući da je zakračunat u narativu staromodne akcijske komedije u duhu osamdesetih i devedesetih. Iz njih ne uspijeva isplivati niti kad se prepušta prekomjernom nasilju s raznim čupanjima udova, eksplozijama tijela i svim drugim krvavim pretjerivanjima, budući da je ipak najsmješniji kad se bavi psihotičnim odnosom šefa i zaposlenika.
Kao što je bio slučaj i u našoj prethodnoj kolumni 3.6 rendgena u kojoj smo također pisali o jednoj izrazito krvavoj horor komediji, “Cocaine Bear“, i ovdje valja napomenuti da ocjena “Renfielda” teži više prema pozitivnoj nego negativnoj, ali film ipak ostavlja dojam da je mogao biti mnogo više kad bi se odvažio izići iz kalupa koji mu nameće pretjerano formulaično završen scenarij. Unatoč tome će vas vrlo vjerojatno dovoljno nasmijati, a možda najveći mu uspjeh leži u činjenici da nas je uspio uvjeriti da – Nicolas Cage živi!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
