Savršeni soundtrack uzbudljive i kreativne garažne scene devedesetih koja je postavila ljestve i držala ih dok su se preko mainstream zida penjali njihovi kolege spremni za upoznavanje novih masa s rock ‘n’ roll porukom.
Baš kao što je rock sredinom šezdesetih prolazio kroz tranziciju ispod čije površine su ključali garažni bendovi, slična situacija ponovila se i devedesetih godina XX stoljeća. U tom šarolikom i uzbudljivom desetljeću pop-punk je živio zlatno doba, alternativni žanrovi bili su dio mainstreama, a najveća pažnja bila je na grunge bendovima. U tom kontekstu garažni rock i srodni žanrovi ponovno su se našli u podzemlju, ali su zahvaljujući erupciji nezavisnih izdavača, neumornoj radnoj etici i hrpi odličnih albuma uspješno pripremili teren za posljednji uspješni juriš rock ‘n’ rolla na mainstream. Jedan od istaknutijih bendova tog perioda bili su New Bomb Turks čiji je nemilosrdan i eksplozivni debitantski album „!!Destroy-Oh-Boy!!“ svojevrsni soundtrack žanra.
Pjevač benda Eric Davidson u svojoj knjizi „We Never Learn: The Gunk Punk Undergut, 1988-2001“ priznaje da je album, između ostalog, nastao kao sarkastično podbadanje grunge bendova koji su se prema njegovom mišljenju shvaćali preozbiljno. „Bendovi poput Dwarvesa, Devil Dogsa, Goriesa i Dead Moon repozicionirali su punk kao brz, zabavan i bjesomučno “sjeban“ rock ‘n’ roll. Taman na vrijeme u usporedbi s potpunom suprotnosti: grungeom“, duhovito ističe Davidson. Davidsonovo shvaćanje punka i što bi on trebao biti najbolje se čuje već na otvaranju albuma s „Born Toulouse-Lautrec“, nemilosrdnom soničnom salvom garažnog punka koji para zvučnike čak i ako pjesmu slušate potiho.
Na prvoj pjesmi možete naslutiti da ovo nije još samo jedan zaboravljivi album u moru punk uradaka nego podrumska verzija CERN-ovog sudarivača čestica koja svakim riffom i stihom koji para glasnice oslobađa ogromnu količinu energije. Album je snimljen uživo u samo jednom danu, a dečki su pjesme ponavljali i po deset puta, sve dok producent Mike Mariconda nije bio zadovoljan. Ironično, u tim beskrajnim ponavljanjima krije se i tajna tako energične svirke. “Toliko smo se iznervirali kad smo bili već na petom takeu da se to samo od sebe pretvorilo u eksploziju nervozne energije”, prisjeća se gitarist Jim Weber u popratnom tekstu na jednom od reizdanja albuma.
Sirovi rock ‘n’ roll s parajućom gitarom i ritam sekcijom čvrstom poput armiranog betona juri kroz eter dok „Tail Crush“, Dragstrip Riot“ i „Runnin’ On Go’“ ubrzavaju s ciglom na papučici od gasa. Album nakratko usporava tek na devetoj „Mr. Suit“, odličnoj obradi pjesme The Wirea u kojoj Davidsonove glasnice plešu na rubu pucanja, a slušatelji se vjerojatno pitaju da li je Davidson uopće mogao pričati nakon ovako intenzivnog cjelodnevnog snimanja albuma.
Iako „!!Destroy-Oh-Boy!!“ inicijalno nije bio zapažen na široj sceni u međuvremenu je stekao kultni status dok je bend zajedno s drugim kolegama pripremao teren za još jedan proboj rock ‘n’ rolla na komercijalnu površinu. Eric Davidson slikovito je opisao misiju tadašnje garažne scene: „dokazati da možeš preživjeti boemsko postojanje na kraju dvadesetog stoljeća i održati duh rock ‘n’ rolla na prelasku u 21. stoljeće.“ Ne samo da je njihova ideja na kraju preživjela nego je stvorila temelj i odskočnu dasku za posljednju (mainstream) rock renesansu ranih 2000-ih predvođenu bendovima poput The White Stripes, The Hives, i The Strokes. Pop punk i (garažni) rock bendovi bili su hip i kul širokim mladim masama, taman prije neizbježnog masovnog upliva glazbenih trendova s tehnološkom podstavom, odnosno žanrova upogonjenih laptopom koji danas dominiraju popularnom glazbom.
New Bomb Turks izdali su još pet albuma do početka 2000-ih nakon čega su se spontano ugasili, kao da su zaključili da je njihova misija uspješno završena. „!!Destroy-Oh-Boy!!“ savršeni je soundtrack uzbudljive i kreativne scene devedesetih koja je postavila ljestve i držala ih dok su se preko mainstream zida penjali njihovi kolege spremni za upoznavanje novih masa s rock ‘n’ roll porukom.
(Crypt Records, 1993.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
