Najveći zagrebački koncert održan na Svjetski dan glazbe bio je onaj švedskih melodic death metal velikana Arch Enemy koji su nam se u novj postavi vratili nakon četrnaest godina kad smo ih zadnji put imali priliku vidjeti u Boogaloou.
Jučer se slavio Svjetski dan glazbe i ako niste imali sreću pobjeći u neke atmosferski ugodnije krajeve, u Zagrebu ste mogli tijekom dana naletjeti na brojne male besplatne koncerte na različitim punktovima u glavnom gradu. Sviralo se na užarenom asfaltu dok je ljetno sunce nemilosrdno pržilo muzičare i slušatelje, no najveći zagrebački koncert dana odigrao se ipak navečer u Tvornici kulture koja je dovela švedske velikane Arch Enemy kako bi i metalcima dala priliku da proslave Dan glazbe.
Četrnaest godina prošlo je od zadnjeg ovdašnjeg gostovanja (bijaše to u klubu Boogaloo) ovog melodic death metal benda koji su pokrenuli Michael Amott i Johan Liiva nakon raspuštanja svog prethodnog zajedničkog projekta Carnage. No, prije četrnaest godina bio je to neki drugi bend od onog kojeg smo sinoć gledali u užarenoj Tvornici dok se znoj slijevao u istoj mjeri u kojoj su se gutale smanjene čaše piva. Naime, u posljednjim izmjenama prije nešto manje od deset godina, Arch Enemyju se pridružio Jeff Loomis, gitarist Nevermorea, a nešto prije njega, što je još važnije, vokalistica Alissa White-Gluz koja je od tada postala zaštitno lice benda.
Ova postava snimila je posljednja tri albuma benda, a sinoć su koncertno promovirali posljednji od njih, lanjski “Decievers”. Naučeni smo da na ovakvim metal feštama nastupaju cijele karavane bendova, pa tako u jednoj večeri pozornicom prodefilera po tri, a vrlo često i četiri benda. Zato je bilo prilično iznenađujuće da su Arch Enemy sinoć nastupali sami i u nešto više od sat i pol pružili i više nego dovoljno energije publici. U neku ruku, nastup bez predgrupe bio je i čin milosti, s obzirom da je temperatura u klubu bila toliko visoka da bi svako duže boravljenje u dupkom punom klubu vjerojatno uzrokovalo i pokoji napad nesvjestice među okupljenima.
S obzirom na navedeno, nije bilo razloga da jedini nastup večeri započne točno u najavljenu minutu, kad je s razglasa pušten vječni klasik Motörheada “Ace of Spades”, našto je uslijedio i izlazak benda na pozornicu. U prvoj minuti zavladao je strah da nam opet prijeti noć slabog razglasa, no čovjek za pultom je ubrzo dotaknuo ispravnu dugmad i zvuk je buknuo pravom silinom koja neće postustati do kraja nastupa. “Deceiver, Deceiver” s aktualnog albuma kojemu je nadahnula ime, a materijal s kojeg je činio dobru trećinu sinoćnjeg koncerta, otvorila je večer snažno, a Alissa je odmah pokazala da je u solidnoj formi, kako growlerskoj, tako i fizičkoj, budući da je prostor pozornice smanjen za dva zida od ukupno devet Marshallovih bokseva i prilično podignut riser za bubanj odmah iskoristila za niz skokova i mahanje svojom upečatljivo modrom grivom odjevena u nešto što me iz nekog razloga podsjetilo na Geigerov dizajn tijela ksenomorfa. Publika ju je pozdravila euforičnim urlikom i veza je instantno uspostavljena na njezinom prvom gostovanju u Hrvatskoj.
Uslijedio je gomilanje hitova iz različitih faza karijere koja broji jedanaest albuma, pa smo tako čuli “We Will Rise” s “Anthems of Rebellion” i “My Apocalypse” s “Doomsday Machine”, oba iz prve polovice nultih, no uglavnom je riječ bila o materijalu s posljednja tri albuma s naglaskom na aktualni s kojeg je publika posebno dobro prihvatila izvedbu singla “Handshake With Hell”, jedinu koja je osim Alissinog zaštitnog growla koristila i značajniju dozu clean vokala. No, najbolje od svega publika je prihvatila one dionice kad može uzvikivati “hey, hey, hey, hey!” s visoko uzdignutim simbolima rogova koje njišu u ritmu.
Bis se, pak, značajnije naslonio na materijal s albuma “Wages of Sin” iz 2001. godine, a za kraj su, uz uvodna sola obojice gitarista, opalili još i “Nemesis”, gotovo potpisnu pjesmu benda budući da je latinski izraz za nemezu istoznačan engleskom za archenemy, dok Arch Enemy pisan odvojeno vjerojatno znači “neprijatelj lukova”, što je načelno isto OK, jer jebeš lukove, bilo segmentalne, ogee ili one potkovaste. U još jednom činu milosrđa, članovi benda izišli su se nakloniti, pritom polijevajući okupljene bočicama vode koje su zatim i pobacali u publiku, zajedno s trzalicama i primjercima setlista za sretnike. Tisuću i pol okupljenih tada se istovremeno slilo prema izlazu, svi okupani u znoju, a možda i vrtoglavici izazvanoj nastupom kojemu su svjedočili. Iz nekoliko razgovora čulo se inzistiranje da je u pitanju bio jedan od najboljih metal koncerata godine. S druge strane, metalni nevježa, da ne kažem analfabet, poput mene može potvrditi da je bilo doista odlično i da se ovom bendu nema što prigovoriti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
