Na prvom i jedinom zagrebačkom gigu, u programu INmusica 2016, londonski art rock kvartet Django Django zvučao je kao najkonkretniji britanski odgovor na brzorastući američki fenomen Portugal. The Man.
Dokaznog materijala bilo je u izobilju na njegovim izvrsnim ranim albumima „Django Django“ i „Born Under Saturn“, a optimističnu najavu većeg uspjeha dodatno je podebljao tada aktualni UK top 10 singl „First Light“.
Samo nekoliko mjeseci kasnije bilo kakva usporedba s famoznim portlandskim neopsihodeličarima djelovala je krajnje nategnuto pošto su Portugal. The Man uboli senzacionalni megahit „Feel It Still“ (300+ milijuna YT pregleda) i automatski se prešaltali na najveće svjetske pozornice. Za razliku od njih Django Django uglavnom se zadržao na srednjem levelu europske popularnosti s albumima „Marble Skies“ i „Glowing in the Dark“. U tom razdoblju izbacio je nekoliko sjajnih novih pjesama, poput jutarnje budilice „Waking Up“ koju je frontmen Vincent Neff otpjevao u duetu s Charlotte Gainbourg, ali bilo je realnije pretpostaviti kako će se bend zbog silnih pandemijskih restrikcija, koje su u nezgodnom momentu zakočile promociju longplejke „Glowing in the Dark“, oprezno usidriti u boljoj prošlosti i ne izlagati se prevelikom riziku prije restartanja koncertnog pogona.
Međutim, sve ziheraške kalkulacije najedanput su izbrisane nakon objave četvorodijelnog konceptualnog albuma „Off Planet“, s 21 pjesmom i čak 80 minuta muzike. U ovaj ambiciozni projekt Djangov glavni kreativac Dave Maclean ugradio je svoju trajnu fascinaciju 90’s house, techno, breakbeat i hip-hop pločama koje je vrtio kao mladi DJ u škotskom Perthu. Dave je rođen 1981., pa je devedesete doživio kao tinejdžer uz devet godina starijeg brata Johna, danas renomiranog filmskog redatelja („Zemlja bez zakona“) , u ono doba klavijaturista i elektroničara kultnog Beta Banda, formiranog oko edinburškog umjetničkog koledža.
Desetak godina kasnije iz istog koledža izašli su budući članovi Django Django – bubnjar/producent Dave Maclean, pjevač/gitarist Vincent Neff, basist Jimmy Dixon i klavijaturist Tommy Grace. Peti album „Off Planet“ dočekali su u nepromijenjenoj postavi, što je dobar pokazatelj unutarnje stabilnosti, ali nova zvučna slika im je upadljivo različita od svih prethodnih. Dvije najprepoznatlivije karakteristike benda (koji nije dobio ime po Djangu Reinhardtu), psihodelična ornamentika i Vincentov glas, ovdje su pomaknute u drugi plan odmah nakon uvodne teme „Wishbone“.
Psihodeliju je u velikoj mjeri zamijenila Daveova sempladelija, dok je Vincent u devet pjesama glavnu ulogu prepustio gostujućim vokalima. Guest lista je internacionalna i jako šarolika. Od većih faca tu su indie trubadur Jack Penate u „No Time“ i alter pop diva Self Easteen kojoj je raspjevani electro soul „Complete Me“ druga suradnja s Django Django jer je imala jednu vokalnu dionicu („Surface to Air“) i na pretprošlom albumu.
Manje poznata imena su cure iz liverpulskog trija Stealing Sheep, durbanska afrorave pjevačica Toya Delazy i Roxane Clifford aka Patience (ex Veronica Falls), a ima i totalnih nepoznanica poput japanske bedroom pop reperice Yuuko Sings s kojom su napravili briljantnu pjesmu „Don’t Touch That Dial“, jedan od najjačih proljetnih singlova na alternativnom plesnom podiju. Tvrdi dancehall hip-hop beat u „ Don’t Touch That Dial“ zvuči kao shout proslavljenom brooklynskom inovatoru Bobbyu Kondersu koji je prije trideset i nešto godina najefektnije spojio ritmove Kingstona i New Yorka.
Technoidne trake „Dumdrum“ i „Slipstream“ prizivaju zlatno doba starih Detroit techno prvaka Jeffa Millsa, Ritchiea Hawtina i Juana Atkinsa. Pjesme „Back to Back“, „A New Way Through“ i odjavna „Gazelle“ najviše su inspirirane klasicima Chicago housea, dok „Galaxy Mode“ s vokalom Toye Delazy ima pravi rejverski vibe. Kad se sve izvrti „Off Planet“ ipak nije partijanerski album. U 80 minuta više je materijala za slušanje nego za plesanje, a ostavljeno je dovoljno vremena i za posve drugačije zahvate kao što je posveta legendarnom Dr Johnu u psihodeličnom bluesu „Black Cadillac“.
Neke ekperimentalne trake („Osaka“, „Squid inc.“) mogle su i otpasti s finalnog popisa pošto u ovako opširnom izdanju teško dolaze do izražaja, a Django Django bi malo oštrijom selekcijom zaokružio top album gotovo nezaobilazan na godišnjim listama. U međuvremenu će biti vrlo interesantno pratiti promotivne koncertne aktivnosti jer još uvijek nije jasno kako će se „Off Planet“ izvoditi uživo. Jedino je sigurno da Django Django neće krenuti na svjetsku turneju u konvoju s devet vokala kao Thievery Corporation.